Sankcije za seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori treba pooštriti, jer one koje se sada izriču više odgovaraju kaznama za najlakše oblike krivičnih djela, kao što su krađe ili ugrožavanje bezbjednosti lica u saobraćaju, bez težih posledica, ocjenili su sagovornici Dana. Sudska statistika pokazuje da su sudovi u poslednjih pet godina zbog krivičnih djela nedozvoljene polne radnje, vanbračna zajednica sa maloljetnikom, obljuba sa djetetom, dječja pornografija i obljuba maloljetnika zloupotrebom položaja donijeli 36 presuda, a kazne su uglavnom bile godinu zatvora.

Poslednja osuda za pokušaj obljube nad djetetom donesena je u Podgorici. Podgoričanin Slobodan Žujović (47) osuđen je na 10 mjeseci zatvora zbog sumnje da je u avgustu pokušao da obljubi dvanaestogodišnju djevojčicu. Ta presuda još nije pravosnažna.

Najstroža kazna za pedofiliju izrečena je 2015. godine, i iznosila je devet godina zatvora.

Apelacioni sud je potvrdio kaznu od devet godina zatvora nekadašnjem nastavniku barske Osnovne škole “Jugoslavija Petru Pješčiću, zbog obljube maloljetnika. Maksimalna kazna za obljubu nad maloljetnikom u Crnoj Gori je 10 godina zatvora, a najmanja dvije godine.

Sudovi često izriču kazne ispod zakonskog minimuma, što izaziva ogorčenje javnosti, a kriminolog Velimir Rakočević ističe da se očigledno ne shvata težina ovog delikta i dubina problema. On ističe da je kazna do godinu dana normalna za najlakša krivična djela, gdje se može izreći najviše godinu dana robije.

“Tu spadaju najlakša krivična djela, kao što su imovinski delikti, krađa, povreda prava iz rada, intelektualne svojine, odnosno u onim oblastima gdje posledice nijesu tako razorne i teške. Za krivična djela iz domena saobraćaja redovno se izriču kazne od šest mjeseci do godinu dana, ako nije nastupila smrt. Za neki saobraćajni prestup izriče se godina dana zatvora, na primjer ako je došlo do ugrožavanje bezbjednosti više lica ili imovine”, objašnjava Rakočević za Dan.

On smatra da kazne za pedofile moraju biti strože, ali da se prije svega mora raditi na prevenciji te pojave.

Podsjeća da seksualno zlostavljanje ostavlja duboke posledice na dijete.

“To je oblast u kojoj imamo veliku tamnu brojku. Iskustva u Evropi pokazuju da na jedno dijete koje je prijavilo seksualno zlostavljanje dolazi pet drugih koja ćute. Ključ je ipak u prevenciji, jer ako ne zaštitimo djecu, svi smo na gubitku”, ističe Rakočević.

Izvrvršna direktorica Udruženja roditelji Kristina Mihailović ističe da su više puta roditelji bili ogorčeni zbog blagih sankcija za pedofile. Najavila je da će Udruženje predložiti izmjene Krivičnog zakonika u dijelu kazni za ova djela i tražiti da se propiše donja granica za kažnjavanje pedofila ispod koje se ne smije ići.

“Kazne zaista moraju biti veće od onih koje se sada izriču, jer godina dana u prosjeku za jedno ovakvo djelo nije primjerena. Nijesmo još definisali koja je to donja granica za zatvorsko kažnjavanje pedofila, ali ćemo to uraditi jer nismo zadovoljni sadašnjom sudskom praksom. U pitanju je čin koji ostavlja teške posledice po dijete i zaista se protiv toga moramo boriti”, istakla je Mihailović.

U Udruženju roditelji smatraju da sistem ne štiti djecu na pravi način, te da su mnogi građani ogorčeni kada čuju da je neki pedofil kažnjen minimalnom kaznom.

“Šalje se poruka i stvara atmosfera nekažnjivosti tog nedjela. Ako ne štitimo djecu, koga ćemo onda”, istakla je Mihailović.

Prošle godine je zabilježen slučaj da je pedesetšestogodišnji Bjelopoljac R.V. završio u zatvoru zbog sumnje da je obljubio maloljetnu djevojčicu. Takođe, dvadesetogodišnji Beranac G.B. lani je osuđen na pet godina zatvora zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom. U februaru 2014. M.D. (78) iz Spuža uhapšen je zbog sumnje da je pokušao obljubiti osmogodišnju djevojčicu.

Za poslednjih 10 godina registrovano je oko 200 slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece, ali još ne postoji registar pedofila, niti sistem za njihovo praćenje. Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi. O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni na koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići i sportske organizacije.

Žrtve pedofilije u našoj državi bile su uzrasta od četiri-pet godina do 17 godina, a tužilaštva su tokom 2014. i 2015. dobila sedam krivičnih prijava zbog seksualnog uznemiravanja maloljetnika. M.S.

Rakočević navodi da kod kažnjavanja pedofila i dalje imamo neke tradicionalne pristupe kao da se radi o opštem kriminalitetu.

“Nikako da se shvati da su ovdje žrtve djeca. Ako se na bilo koji način ometa njihov pravilan rast i razvoj, pogotovo na način na koji to rade pedofili, onda moramo znati da su posledice tih krivičnih djela trajne i teške, iako nijesu vidljive kao kod drugih krivičnih djela”, ističe Rakočević.

Psiholog Vesna Kraljević u izjavi za Dan kaže da sa psihološke strane pedofili predstavljaju lica koja su bolesna.

“Kao psiholog smatram da njih treba liječiti i obezbijediti im tretman. Nije dovoljno samo ih smjestiti u zatvor, jer će oni poslije odslužene kazne opet biti na slobodi.
Najbolje je u terapiju uključiti psihologa i psihijatra da se nekako pomogne tim licima da uvide pogrešnost svojih postupaka. Kada su u pitanju njihove žrtve, tu zaista postoje velike posledice i ta djeca takođe moraju dobiti stručnu pomoć jer se radi o ogromnim traumama”, kaže Kraljevićeva.