„Kao da pričam zidu“, izraz je s kojim su se svi barem jednom u životu susreli. I zaista, ponekad osoba suprotno od nas jednostavno ne doživljava ono što govorimo, koliko god se trudili. Ovakve su situacije najbolje poznate upravo roditeljima. Što god oni uradili, mališani ponekad jednostavno pokazuju znakove onog što bi se moglo nazvati selektivno slušanje.

Da, upravo mališani imaju poseban „talent“ za još jedan popularni izraz – „na jedno uvo uđe, na drugo izađe“. Ili interpretiraju vaše riječi na način koji njima najbolje odgovara. Ali, uz nekoliko malih promjena u pristupu svaki roditelj može zadobiti pažnju svog mališana. Barem na malo duže vrijeme.

Bez previše detalja i jednostavna komunikacija

Svakom roditelju je poznata situacija kada dođe s posla i počne da ispituje mališana o svom danu. Tada razgovor skrene na obaveze koje je tog dana trebalo uraditi, poput domaćeg zadatka. Razgovor se u tom trenutku produbljuje i zanima vaš što je konkretno trebalo napisati u tom zadatku ali već tada mališan kao da nije sasvim prisutan. Bez brige, ne znači da se radi o poremećaju pažnje. Stvar je u tome da djeca često ne mogu procesuirati više stvari ili naredbi odjednom. Zato, pričekajte malo. Ne trebate sve informacije dobiti odjednom. Kada ste pitali mališana kakav je bio dan u školi, pustite ga da jednostavno priča. Budite sigurni kako će vam mališan sam reći sve što se dogodilo, čim pokažete zanimanje.

Ključ je i u jednostavnosti. Idući put kada svom djetetu dajete neke naredbe budite jasni i precizni, ali bez previše informacija. Na primjer, kada kažete djetetu „prestani da gledaš televiziju – sjutra rano ustaješ, bolje kreni da se spremaš za spavanje“. Mališan će u ovoj situaciji možda imati problema s procesuiranjem svih izrečenih naredbi. Uz to, dio u kojem kažete „spremati se za spavanje“ uključuje više stvari o kojima će trebati da razmisli. Isto to možete reći u dva dijela – „operi zubiće i lezi u krevet, vrijeme je za spavanje“. Mališanu će ovih nekoliko riječi biti dovoljno da shvati što se tačno od njega očekuje, bez previše razmišljanja.

Govor tijela

Gestikulacija je moćna stvar. Govor našeg tijela može unijeti sasvim novu dimenziju u poruku koju pokušavamo prenijeti. Kada se obraćate mališanu, pokušajte održavati kontakt očima. Tokom obraćanja uključite i pokrete rukama, kao i blagi dodir.

Iako se čini kao nešto što nije toliko bitno za samo prenošenje poruke, mališani će uvidjeti razliku, i shvatiti kako je ono što im govorite itekako važno. Ovime pokazujete kako je sva pažnja usmjerena upravo njemu, pa je mnogo veća vjerovatnoća da će „u miru“ poslušati ono što imate da kažete. Pravilno usvojen govor tijela važan je i u drugim segmentima komunikacije, poput poslovnog razgovora, a njime nesvjesno stvaramo sliku o sebi i postavljamo autoritet prema osobi kojoj se obraćamo.

Učinite slušanje zabavnim

Dobro je poznato da će bilo kakva aktivnost sasvim okupirati dijete ako je na neki način zabavna. Djeci vrtićkog uzrasta vaša će naredba tako zvučati ako se malo potrudite i pametno koristite riječi. Umjesto jednostavnog „kreni prema krevetu, vrijeme je za spavanje“, postoji velik broj rečenica kojima ćete prenijeti jednaku poruku na zabavan način. „Vrijeme je za spavanje, idemo brzo prema krevetu u malim skokovima poput zečića“. Djetetu će se uglavi automatski pojaviti lik zečića iz slikovnice ili crtanog kojeg voli, a vaša naredba neće više zvučati toliko „isprazno“.

Dosta djece reaguje i na ton glasa. Možete probati govoriti tiše, gotovo šaptanjem. Ovom jednostavnom metodom zapravo ćete napraviti veliku razliku od svakodnevnog obraćanja na koje je mališan navikao. Samim tim više će obratiti pažnju na ono što imate da kažete.

Selektivno slušanje kao praksa koja se nauči

U slučaju da ste svakog dana frustrirani kada vidite da vas dijete jednostavno ne sluša, možda bi trebalo da krenete od sopstvenog primjera. Razmislite – slušate li i vi pažljivo svaku riječ koju vam mališan uputi? Vjerovatno i ne, što je sasvim razumljivo s obzirom da imate gomilu briga „na pameti“. Ali idući put probajte odvojiti nekoliko minuta i istu metodu primijeniti na njega kada vam nešto govori. Kontakt očima i pravilna gestikulacija djetetu će odmah dati do znanja kako ste tu za njega i zainteresovani za ono što govori.

Postavljajte i potpitanja – vaš mališan automatski će se osjećati bolje i steći će osjećaj kako ste tu za njega, a istom će mjerom „vratiti“ u trenutku kada se vi budete njemu obraćali. Naravno, nije za očekivati kako će zaigrano dijete u svakom trenutku biti koncentrisano na slušanje svake riječi. Ovim jednostavnim metodama ubrzo ćete vidjeti kako vaše dijete promišlja o onome što ste upravo rekli.

Izvor: Klinfo