Roditelji često opisuju napade bijesa i dugotrajne rasprave koje vode sa svojim nadarenim mališanima u situaciji kada trebaju da im postave granice.

Mnoga, pogotovo izuzetno nadarena djeca, imaju snažan osjećaj svog ja već od ranog djetinstva. Kombinacija naprednog moralnog razvoja, visokog očekivanja od sebe i drugih, naprednog razvoja misaonih procesa i povećane emocionalne osjetljivosti posebni su izazov kako nadarenom djetetu tako i njegovoj okolini.

Emocionalna osjetljivost ogleda se i u njihovoj ljutnji – kada su ljuta onda su jako ljuta! Kada vjeruju da su u pravu onda intenzivno raspravljaju oko toga. Njihove reakcije i vještina pregovaranja ponekad zaista znaju biti iscrpljujuće za njihove najbliže. Vole stvare napraviti na način na koji su to oni zamislili što često može dovesti do konflikta, pogotovo u obrazovnom sistemu.

Na primjer, dijete koje smatra da neki školski zadatak nema smisla, vjerovatno će odbiti da ga rade ili površno naprave, i mnogo je vjerovatnije da će ući u borbe moći i s nastavnicima i s roditeljima. Ali, treba imati na umu staru poslovicu Gdje je ljutnja, tamo je pod njom rana.

Najčešće je ljutnja samo maskirana bol koju je lakše izraziti kroz ljutito ponašanje. Nadarena djeca više nego njihovi vršnjaci uočavaće nepravde ili nepravilnosti iz njihove okoline što im može dodatno podstaći osjećanja povrjeđenosti, frustracije, osjećaja nemoći ili tuge. Mnogo nadarene djece osjeća se neshvaćeno i usamljeno, ne pripadajući potpuno dječjem, a niti odraslom svijetu.

Veliki nesklad između kognitivnog i emocionalnog razvoja dovodi do ponašanja da se u jednom trenutku može s njim razgovarati kao odrasli dok će u se drugom trenutku baciti na pod i vikati poput mlađeg djeteta. Nadarena djeca su kognitivno jaka i u skladu s tim objašnjenje „Zato što sam ja tako rekla!“ neće biti od prevelike pomoći. U nošenju s njihovom ljutnom i kod postavljanja granica ćemo se morati potruditi i dati im dobre razloge zašto nešto moraju uraditi, ali važnije od toga je usmjeravanje na njihova osjećanja.

Na primjer, kada ih preplave neugodna osjećanja možemo reagovati na način da reflektujemo ono što stoji duboko u njima – „Znam da te jako naljutilo kada ti učiteljica nije dopustila da umjesto ptice nacrtaš dinosaurusa! Baš je teško što još niste učili da su ptice nastale od dinusaura“. Prvenstveno je važno dati im do znanja da možda ne možemo shvatiti kako im je, ali možemo razumijeti poteškoće i izazove s kojima se svakodnevno susrijeću i pokušati da ih osnažimo. Primjerom treba pokazati kako se nositi s ljutnjom i što sve možemo uraditi kada smo ljuti, naravno ne ugrožavajući sebe ni druge. Pružiti im utjehu kad primjetimo da su razočarani jer su shvatili da je svijet jedno drugačije mjesto od onog što piše u bajkama.

Izvor: Ordinacija.hr