PIŠE: Mama i dete

Nekada su postojali rođendani kada su mame pravile tortu za svoje dijete, kada su se jeli sendviči sa kiselim krastavčićem, kada su drugari dolazili kod slavljenika i u predsoblju ostavljali uredno složene cipelice.

Kada je duh rođendana vladao domom.

Kada su djeca znala ko je slavljenik, a slavljenik ko su mu gosti?

Moda koja mnogim roditeljima olakšava organizaciju rođendana, a koja godinama vlada, je proslava rođendana u igraonicama. Da se razumijemo, za dva i po sata pozoveš cijelu grupu ili odjeljenje, sve prijatelje i rodbinu, ništa ne spremaš, ništa ne sređuješ after party, ne poslužuješ, ne brišeš.

Djeca se izjurcaju kao kučići pušteni sa lanca, roditelji dođu u paru kao da su došli u pozorište, naručena fondan torta sa figuricama koje su trenutni hit. Ako dijete voli Petra Pana, oprostite, nije u fazonu. Ako torta ne košta 120 eura – sa šarenim pticama na vrhu – ništa niste uradili. Djeca kao Italijančići, klopaju mini pice – ma dovoljan je i samo kečap na tijesto da bi bili zadovoljni, a roditelji, pa pobogu, naravno roštilj sa sve 3 vrste majonez salate.

Da nije carice fondana i svjećica djeca ne bi imala pojma ni kome je rođendan.

Zaboravili smo kako je kada se čuje graja i smijeh u našem domu, kako je lijepo kada se malo i sami potrudimo da napravimo dobru atmosferu. Kada se drugari, sa kojima se i inače slavljenik druži, sami organizuju da im bude zabavno. Kada nisu potrebni mađioničari, animatori, crtači po faci i klovnovi, da bi djeci bilo zabavno. Zaboravili smo kako je kad sa ljubavlju napravimo keks tortu, ma ionako je djeci duvanje svećica zabavnije nego konzumiranje iste.

Sa prvijencem sam slavila rođendane u igraonicama, gdje nas bez fiskalnog računa isprate sa 200 eura ceha samo za piće. I to mi nikad neće biti jasno.

Em im organizuješ događaj, em uradiš marketing i dovedeš ljude u njihov prostor em im platiš to što si organizovao, a onda im platiš za sve što smo popili po cijenama većim od normalnih.

Ove godine smo, i pored straha šta sve djeca puna energije mogu uraditi u šezdesetak kvadrata zatvorenog prostora, a na nagovor slavljenika (!), riješili da rođendan proslavimo kao što su se nekad slavili rođendani. Sa desetak najbližih drugara, u sopstvenoj kući.

Rođendan u kući/stanu uključuje (ali ni to nije neophodno): nabavku salveta, tanjirića, čaša, slamčica, dekoraciju za enterijer. Ono što djecu najviše impresionira su boje i šarenilo – svuda. Baloni – svuda.

Uostalom, pogledajte:

Od svih ponuđenih kupovnih sokova, djeca su najviše uživala u domaćem soku od zove koji sam sipala u 2 bokala: u jedan dodala par kapi zelene prehrambene boje, u drugi – plave, što je u stvari bio napitak od monstruma iz bloka.

Hranu su činili mini sendviči i domaće kiflice “a la baka”.

Atmosfera je ipak najbitnija. Pustite muziku, ponudite društvene igre, igre sa loptom, ili jednostavno ih pustite da se igraju.

To i jeste tajna: pustiti djecu da se igraju!

Tih par sati pozitivne energije je ispunilo naše zidove i naša srca pravim rođendanskim duhom. Gledali smo kako se druže, kako rastu, kako se smiju i uživaju. Osjetili smo pravu rođendansku atmosferu koju su djeca sama stvorila.

Poslije zabave jedino što je bilo potrebno da se uradi je jedno brzinsko usisavanje… i naravno – otvaranje poklona.