PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog, logoped

Logopedsko praćenje djece je poželjno već od šestog mjeseca. To su kratke posjete u kojima roditelji dobiju važne informacije o razvoju djece  a takođe se može već tada uočiti da eventualno postoje problemi u komunikaciji.

Važnost rane intervencije je značajna, a nerijetko i presudna za konačni ishod. Bitno je obratiti se stručnjaku koji se bavi procjenom i stimulacijom djece na ranom uzrastu. Često budem svjedok da roditelji djece ispod tri godine budu odbijeni od strane stručnjaka. Ja razumijem da je izuzetno teško raditi sa malom djecom i da kolege imaju pravo izbora kojim dijelom logopedije će se baviti ali nemju pravo da roditaljima daju pogrešne informacije. ( Mali je, prije četvrte godine logoped sa njim nema šta da radi; Kako da radimo kada nema pažnju da sjedi za stolom ni pola sata i sl.)

Komunikacija između djeteta, i najprije majke, a kasnije i šire socijalne sredine počinje još dok je beba u stomaku. O prisustvu komunikativnog čina po rođenju nije potrebno posebno govoriti. Svi mi znamo da djeca od samog početka, i ako ne govore, šalju jasne signale, koje mi razumijemo. To je priroda tako savršeno uredila. Mi ne ulažemo poseban napor niti imamo neka specifična znanja, a uprkos tome sve teče  glatko. Iz ovog čina komunikacije, koji se vremenom širi i usložnjava, razvijaju se govor i jezik. Govor i jezik postaju neophodni da dijete izrazi svoje emocije, potrebe, interesovanja a ujedno bogati svoja saznanja upravo putem jezika. Dakle, u nekom momentu gest nije dovoljan.

Ovdje bih ukazala na neraskidivu vezu između komunikacije i jezika. Samo  jezik koji je upotrebljen u svrhu  komunikacije ima smisla. A budući da komunikacija postoji i prije govorenja samim tim i problemi se mogu javiti ranije. Zato je važno otpratiti dijete od strane logopeda i prije govorenja, a naročiti poslije prve godine kada se već očekuju prve reči. Veoma je moguće, da ukoliko govor izostaje, a mi na vrijeme to uočino i damo pravilan podsticaj komunikaciji između djeteta i roditelja možemo otkloniti inicijalnu smetnju koja bi kasnije dovela do ozbiljnijih problema.

Nakon edukacije za Marte Meo praktičare ovo mi je postalo kristalno jasno. Marte Meo princip se zasniva na analizi snimka. Posmatra se snimak svakodnevne situacije u kojoj su roditelji i dijete ili bilo koji stručnjak koji radi sa djetetom i dijete. Analiziraju se neverbalni i verbalni djelovi komunikacije. Na snimku se jasno vidi gdje su usmjerene oči, kakav je izraz lica i tijela, emocije koje učesnici doživljavaju. Kada je dijete tipičnog razvoja ovo sve teče glatko, jednostavno i spontano. Mama se obraća bebi a beba jasno pokazuje da je prati, skoro uvijek gledaju u istom pravcu ili se gledaju u oči, bebe šalje signale da uživaju u komunikativnom činu i tako se ,,točak” pokreće i vrti skoro u nedogled.

Takođe se jasno vidi i kada nešto od gore navedenog izostane. I ta druga mama je jednako savršeno sve uradila ali rezultat nije isti. Osjeti se kada je odnos jednosmjeran. Tada nema adekvatne komunikacije, a ni sjutra adekvatnog jezika jer jezički razvoj teče i tada. Takođe se vidi koliko majka djeteta sa teškoćama trpi osujećenje umjesto radosti i zadovoljstva. Na žalost, osujećenje trpi i dijete. Zato je važno napraviti interveciju od strane stručnjaka što prije. Samo tako ćemo skratiti vreme frustracije sa kojom se nose i roditelji i dijete i poduprijeti razvoj u onom momentu kada je zastao.

Lako je zamisliti da nije zgodno godinama trpejti frustraciju i nadoknađivati kašnjenje od 4-5 godina. Roditeljima nije lako da procijene da li su se teškoće javile i kada su tačno počele. To nije čudno. Vi ste roditelji, vi ne morate znati razvojne norme i zakonitosti, vi ste emotivno uronjeni u odnos sa svojim djetetom i zbog svega navedog vi ne možete napraviti procjenu. Prepustite to logopedima,  stručnjacima koji su za to specijalizovani.

Izvor: LogopediAvramović