PIŠE: Kata Granata
“Jer sreća je lijepa samo dok se čeka” tvrdi Desanka u svojoj “Strepnji” i ma koliko me romantična melanholija njenih stihova može na kratko uvjeriti i u njihovu istinitost moram priznati da me sve više i srdi. A evo i zašto:
LJUBAV=SREĆA je lijepa samo dok se živi!
To je onaj trenutak kada vam se pogledi i duše spoje i vi znate da je vaša ljubav za cio život. To su prvi zajednički koraci napravljeni drhtavim mladalačkim nogama, kada se hraniš ljubavlju i malom platom sa kojom jedva plaćaš kiriju i nešto malo hrane. To je onaj život koji zajedno maštate, to su ona djeca čija imena zajedno smišljate i oko čijeg broja se uvijek složite.
Ljubav je kad rastete zajedno, kad vam je on vjetar u leđa, kad vas voli baš takvu kakva jeste, kad je srastao sa vašim ludilom, kad tačno zna šta vam treba i kad vi to uopšte ne znate. Ljubav je kad vam pravi čokoladnu tortu sa jagodama kada vam se pokaže samo jedna crtica na onom štapiću što ga već godinu dana svakog mjeseca kupujete jer zna koliko vas zaboli samo ta jedna mala crta. Ljubav je kad bježi sa posla da bi potrefio baš one dane i sate. Ljubav je kad vam kupuje šest pari različitih pakovanja uložaka usred noći jer vas stomak toliko boli da same niste u stanju isto da uradite. Ljubav je kad plače sa vama jer ste ugledali napokon te dvije crtice, kada vas ljubi u stomak i kada znate da će biti najbolji tata na svijetu.
Sreća je kada je sa vama na porođaju, kada vas zavitlava dok mu pucaju dva broja manje pantalone jer u bolnici nisu imali njegov broj; sreća je kad se trudi, trudi, trudi i kad ne razumije baš uvijek koja benkica i kremica kad i gdje ide.
Ljubav je kad vam baca smeće da se vi ne isprljate, ljubav je kad vam kaže da niste u pravu jer zna da ste bolji od tog snishodljivog povlađivanja iz kojeg nema promjene i rasta. Ljubav je kad vas tješi i grli dok se lomite i padate, ljubav je kad vam briše koljena i drži za ruku da ponovo ustanete, ljubav je kad vas podržava da upišete fakultet sa 28, kad vam kupuje cvijeće i čokoladu za svaki kolokvijum, a kamoli ispit.
Ljubav je kad vas voli u svakom izdanju, kad zna i prihvata sve vaše bube, kada vam govori da ste snažni i posebni, kada vam pokazuje da mu je stalo. Ljubav je kad se trudi da izađete iz najgore krize koju ste kao par ikada imali, kada je tu za vas i kad biste ga najradije zadavili.
Ljubav je kad čini stvari za vas koje niko drugi ne bi. Ljubav je kad vas sve zagrli jednim velikim zagrljajem u kojem se osjećate kao kod kuće, kada djeca ciče TAATAAA a vama se suza radosnica drhtavo drži za ivicu da ne prelije.
Ljubav je sreća koju živite zajedničkim životom i porodica koju ste tom ljubavlju stvorili.
Ljubav i sreća su u najrazličitijim oblicima svaki ali baš svaki dan oko nas, a toliko ih nepravedno ponekad ne vidimo.
Samo zastanite i vidjećete da se taj vaš telefon nije sam uštekao u punjač, da su svi računi plaćeni, da je sipao gorivo u auto jer zna da vi to najviše mrzite od svega prije polaska na posao. A gdje je tek pregledani domaći, pročitana priča za laku noć, nehajni poljubac u vrat dok perete zajedno sudove, ostavljeno posljednje parče pite i pivo da ga odgledate zajedno uz seriju…
Ljubav je lijepa samo dok se živi, dok smo u stanju da je prepoznamo i u rutini svakodnevnice. Ona nije nešto što se podrazumijeva.
Ljubav je lijepa samo dok smo zahvalni za nju.
