Dragi mame i tate, vrijeme je da popričamo o ozbiljnom problemu. Tokom 2014. i 2015. proveo sam stotinu treninga o sigurnosti djece. Intervjuirao sam otprilike 3000 dječaka i djevojčica, pri čemu sam ih pitala što misle….. kako izgleda kriminalac i što bi napravili u slučaju opasnosti.

EVO ŠTO JE MOJE ISTRAŽIVANJE OTKRILO:

– 9 od 10 djece (7 do 9 godina) ne zna telefonske brojeve svojih roditelja. Samo zamislite što bi se moglo dogoditi vašoj djeci kad su van vašeg vidokruga, a nemaju mobilni pri ruci!

– u prosjeku, 19 od 20 djece svih uzrasta pomoći će pristojnoj ženi da nađe najbližu prodavnicu ili će rado pomoći starijem muškarcu s njegovim torbama ili kesama i s njim otići do njegovog auta bez oklijevanja.

– u isto vrijeme, 10 od 10 učenika osnovne škole gleda čak i na 40-godišnjake kao na starije ljude kojima su potrebni pomoć ili podrška.

–  približno, polovina djece u uzrastu od 10 do 14 godina je samouvjerena i misli da s lakoćom može identifikovati kriminalca prema njegovom izgledu (obučen u crno, jeziv, lukavog osmijeha, nudi slatkiše, neuredan).

– barem polovina djece će pobjeći negdje „gdje se mogu sakriti“ u slučaju opasnosti.

– sva djeca misle da mogu vjerovati odraslima koje poznaju ili su ih prije susreli, uključujući komšije i prijatelje svojih roditelja.

– 19 od 20 djece svih uzrasta poći će bilo kuda s bilo kojom osobom koja ih oslovi imenom i oklijevaće glasno da vikne: „Upomoć! Ja ne poznajem ovu osobu!“

To je samo mali dio onoga što sam otkrila u svom istraživanju.

ZAPAMTITE: pravi kriminalci nisu sumnjivi.

U većini slučajeva oni teže da ne privuku pažnju izgledom, govorom i ponašanjem. To može biti i pristojan, dobro obučen čovjek, lijepa žena ili čak i stariji muškarac.

Naš je zadatak da naučimo djecu da ne podlegnu provokacijama, ne naprave ništa i ne idu nigdje s nepoznatim odraslim osobama. Vi svojoj djeci treba da objasnite kako se ponašaju u slučaju opasnosti i, najvažnije od svega, neka vam dijete kaže sve što je radilo dok nije bilo s vama.

ZLATNA PRAVILA BEZBJEDNOSTI

1. Pružite svom djetetu pozitivna uputstva umjesto negativnih.

Promičite zdravo samopoštovanje kod svoje djece. Recite djeci što moraju napraviti u određenom slučaju, a ne što ne smiju. Kažite im: „Uvijek mi reci ako ti neko ponudi poklone ili igračke ili te pita da pođeš negdje s njime. Možeš li mi to obećati?“ Umjesto da kažete „Nikada ne uzimaj ništa od stranaca!“ recite djetetu: „Ja ti vjerujem. Znam da ćeš se držati mojih uputstava.“ Umjesto da mu kažete: „Izgubićeš se. Prevarićeš me“, pohvalite svoje dijete čak i za najmanje uspjehe.

2. Umjesto da zastrašujte dijete i dajete mu uputstva, izmislite zanimljivu igru. Smislite neki primjer i pokažite djetetu kako da se ponaša u jednostavnim situacijama:

Kako se javiti na telefon.
Što napraviti ako neko pozvoni na vrata.
Kako reći „ne“.
Omogućite mu priliku da nađe najsigurnija mjesta na putu do škole.
Pokažite svojoj djeci gdje mogu pobjeći ako ih stranac počne pratiti na putu iz škole.
Pitajte svoje dijete koji mu se ljudi čine sumnjivima, a u koje se mogu pouzdati.

Prvo, pokažite sve to djetetu i zatim mu recite neka ponovi: „A sada ti“.

3. Pričajte o sigurnosti sa svojim djetetom u svakoj prilici.

Razgovarajte o sigurnosti kada ulazite u lift ili prolazite pored gradilišta ili garaža.

4. Budite im primjer.

Uvijek pogledajte kroz ključanicu prije nego otvorite vrata. Uvijek zaključajte vrata kad ne izlazite, čak i ako je to na samo nekoliko minuta.

5. Neka vaše dijete nauči svoju kućnu adresu i telefonski broj.

Naučite ga kako da koristi dugmad za brzo biranje. Takođe, trebalo bi da nauče svoju djecu da obraćaju pažnju na vozila i da zapamte brojeve tablica i marke automobila. Takođe bi trebalo da nauče imena najbližih prodavnica ili trgovina. Te jednostavne vježbe neće samo pomoći vašoj djeci da nauče skreću pažnju, nego će ih naučiti i da kritički procijene svijet oko sebe.

6. Otkrijte i recite svom djetetu koji su pouzdani odrasli u njegovom ili njenom životu.

Recite svom djetetu da ih stranci ne bi trebalo dodirivati. Na primjer, možete im reći: „Svaka osoba ima svoj lični prostor i samo najbliži rođaci ili prijatelji smiju ući u taj prostor. Vaši najbliži su vaša porodica.“

7. Ne izbjegavajte „teške“ teme.

Većina roditelja ne želi da priča sa svojom djecom o otmicama, prevarama i polnom zlostavljanju. To je greška! Zapravo, upravo pričajući o tim stvarima s djecom možemo steći njihovo povjerenje.

8. Naučite djecu da budu samostalnija.

Dopustite im da sama koriste javni prevoz ili sama budu u gradu. Znam da je strašno pomisliti na to da pošaljete svoje dijete samo u svijet zato što postoji toliko stvari koje se mogu dogoditi. Ali, ako naučite dijete da bude samostalno, pomažete mu da postane odgovorno i time povećavate njegovo samopouzdanje.

9. Priznajte svoje slabosti.

Budite prijatelj svom djetetu i zapamtite da pravi prijatelji mogu pričati o svemu. Nemojte se bojati govoriti djetetu o svojim slabostima, neuspjesima ili greškama. Zapravo, vaše dijete već zna za njih, ali razgovor o toj temi će sigurno poboljšati vaš odnos.

10. Poštujte dogovore.

Ne bi smjeli da grdite svoje dijete jer je zakasnilo ako vas je unaprijed upozorilo da će zakasniti. Postavite pravilo: ako unaprijed zatražiš dopuštenje, najvjerovatnije ćeš dobiti ono što želiš. Ali, ako me prevariš, bićeš kažnjen/kažnjena. Objasnite svom djetetu kako je najbolje da dođete do sporazuma.

Dragi roditelji, ne možete zaštititi svoju djecu od apsolutno svega. Ali, možete ih snabdjeti alatima kojima se mogu sami zaštititi.

Iz knjige “Zaustavite prijetnje”, psihološkinje Leah Sharove.

Izvor: Školski portal