PIŠE: Harmony Hobbs, ScaryMommy

Materinstvo od mene pravi jednu tešku kučku.

Nekada sam bila žena blage naravi koja ne viče i koja se lako postidi i mnogo se izvinjava.

Prije nego što sam dobila djecu stvari su me stvarno doticale. Jednom mi je šefica rekla da tu gdje jesam ne zato jer sam pametna nego što “se provlačim zahvaljujući mojoj ličnosti.” Bila sam šokirana i preplašena da joj kažem da je glupača i kučka, a ono što sam zaista trebala da uradim je da joj začepim gubicu njenom Luj Viton tašnom.

Umjesto toga, bez riječi sam klimala glavom tokom sastanka i plakala u kolima kada se sve završilo.

To se desilo prije nego što me je iskustvo pravljenja bebe i porođaja ojačalo. Ima li išta snažnije od donošenja na svijet jednog ljudskog života? Ono što je ostalo od moje skromnosti je nestalo; bila sam prezauzeta ulogom mame jedne mekane, rumene bebe da bi me išta drugo brinulo.

Nakon još dvoje djece postala sam osoba koje bi se ona stara ja klonila. Verzija mene koja plače u kolima je bila prije nego što sam se mučila satima sa bebinim grčevima i prije nego što sam shvatila da je troje djece mnogo veći posao od posla koji sam radila. Majčinstvo ne zanima šta misliš da možeš da uradiš.

Od žene koja ne viče postala sam žena koja viče dok sam se porođala bez ijedne tablete protiv bolova, a moj karakter koji se lako postidi je nestao kada sam iskusila najgori oblik hemoroida ikada. Bila sam u tolikim bolovima da nisam mogla da objasnim mužu da moram u bolnicu.

Majčinstvo ne brine o tvojoj skromnosti ili samopoštovanju.

Ja sam jača. Veća sam kučka nego prije. Zato što, budimo realni, materinstvo ne interesuje da li si spavala samo tri sata. Materinstvo ne zanima da li se osjećaš debelo. Materinstvo kaže VELIKA DJEVOJKO, DIŽI SE. SIN TI ŽVAĆE KESICU SA SILIKONOM.

Ako moram da istrčim napolje u rasparenoj pidžami da uhvatim golo dijete ili da se uvjerim da je stariji stigao na autobus, onda neka bude tako.

Ako treba da ostavim korpu punu namirnica i izađem iz prodavnice zato što moja djeca prave scenu, neka bude tako.

Nemam vremena za stid.

Nemam vremena da se izvinjavam za moje izbore.

Nemam vremena da mi povrijediš osjećanja ako se ne slažeš sa mnom.

Nemam vremena da idem u toalet sama, tako da sigurno neću moći da razgovoram telefonom sa tobom cijeli sat ovog poslepodneva, da zaboravim da platim račune ili da otkrijem odakle miris dolazi.

Neko ko me posmatra sa strane bi pomislio da sam na ljekovima.

Jok.

Ja sam premorena i osjetljivost mi je na minimum, a sve sa ciljem da nekako preguram dan.

Materinstvo – umirivanje bebe i brisanje zadnjice, odolijevanje bezbrojnim, psihotičnim izlivima besa – to me je promjenilo. I zahvalna sam na tome.

Materinstvo me tjera da nastavim dalje. Ono me tjera da volim i kada se ne osjećam tako. Ono me tjera da idem dalje kada sam premorena.

Materinstvo je sila na koju treba računati.

A sada sam ja sila na koju treba računati.

Prevela: Dragana Stanković