PIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja

Cijeli život ste ulagali u djecu, kažete da ste bili požrtvovana i brižna mama posvećena djeci. Dajući se njima, zapostavili ste sebe. Sada kada su vam djeca već uveliko punoljetna i žive svoje živote, osjećate se usamljeno  i iskorišćeno. Smatrate da je život nepravedan, a djeca nezahvalna i sebična. Umjesto zahvalnosti, dobijate kritike. Govore vam da ste se ugojili, zapustili, da ste ostarjeli i zbabili se prije reda, nemaju vremena za vas, svi su zauzeti kada treba da vam se donesu ljekovi, baloni sa vodom, da se očisti snijeg i slično.

Gledate komšinicu koja je deset godina starija od vas, a i dalje je vitka, prava i ofarbana. Njena djeca su ponosna na nju i sa velikim poštovanjem pričaju o njoj, njen rođendan nikad ne zaboravljaju, a dotrče svo troje čim dobije i običnu prehladu. Često ste znali da kažete za nju:”Vrijedna je žena, ali nije baš požrtvovana mama…Kod nje nije uvijek moralo da bude skuvano, ali ta je uvijek znala za sebe…”. Pitate se da li je vaša komšinica jednostavno imala sreće sa djecom ili je znala nešto što vi niste? Nije vam jasno gdje ste vi to pogriješili, a sve ste im dali, pa dajući njima sebe ste zapostavili?

Razloga je uvijek više, ali to sad nije tema teksta.  Uglavnom, ono gdje ste sigurno pogriješili je upravo to što ste sebe zapostavili. Vaša djeca su zaključila:“Mama sama ne brine o sebi, pa ne treba ni mi da brinemo… Da, ona se često žali da je bole noge, da joj nije dobro,ali kad joj kažemo da ide kod ljekara, ona neće da pođe…“ Kad se ponašate kao da ste nebitni  i rukovodite parolom „ja nisam bitna, sve za djecu“, djeca vas tako i tretiraju. Ništa nije odjednom i slučajno, vaša djeca su godinama navikla da sebe dajete njima.

Briga o djeci podrazumijeva da ponekad nešto morate i da žrtvujete, ali to nikako ne znači da treba potpuno da zapostavite sebe, da postanete nebitni sami sebi. Pogrešno je svaku brigu za sebe izjednačavati sa sebičnošću. Kod nas je veoma ukorijenjeno razmišljanje kako biti mama znači biti žrtva, da je mama koja brine o sebi sebična, a zapravo mama koja brine o sebi nije sebična već odgovorna. Sve je uredu, dok god brinući o svojim potrebama ne zanemarujete djecu, njihova osjećanja i potrebe. Sebična mama nije ona koja brine o sebi, već  ona koja brine samo o sebi, a ne brine i o djeci. Suština je u tome da treba balansirati između brige o sebi i brige o djeci.

Ne treba zaboraviti da nije sve u količini hrane koju pripremamo za djecu i novcu koji trošimo na njih, nešto je i u ritualima koje njegujemo i u vrijednostima koje im prenosimo. Vaša komšinica je djecu učila da se mama čuva i voli, da djeca pored prava imaju i obaveze prema roditeljima, bila je više mama, a manje kuvarica i sobarica. Ona možda nije bila mama koja pravi najbolje kolače, koja ustaje nedjeljom u sedam da bi djecu dočekale tople palačinke, ali je izgleda bila mama koja gradi sjajan odnos sa djecom. Odnos sa djecom je ono što je najviše njegovala, to i jeste ono što je najvažnije.

Izvor: Moj psiholog