Mislite li da vas dijete uporno ignoriše kada mu se obraćate i to vas svaki put izbaci iz takta? Rečenice poput “Čuješ li ti mene što ti govorim?”, “Praviš li se gluv/a?” postale su dio vašeg svakodnevnog vokabulara. Zastanite malo i napravite određene provjere – jer moguće je da su problemi u komunikaciji uzrokovani oštećenjem sluha vašeg djeteta.

Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo uticati na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje sa oštećenjem sluha, dok je oštećenje sluha kod rizične djece oko 30-50 puta češće nego u generalnoj populaciji. Oštećenje se najranije može otkriti u novorođenačkom uzrastu, gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je uzrast od 3 godine, a optimalni uzrast je 3 mjeseca.

Kako ćete provjeriti čuje li vaše dijete dobro?

Od rođenja do 3. mjeseca: na poznate zvukove (glas roditelja) dijete se umiri, smiješi se, širi oči, mijenja brzinu sisanja na zvuk, a prilikom jačih iznenadnih zvukova trzne se, trepne ili zaplače

Od 3. do 6. mjeseca: smiješi se na zvuk majčinog glasa, okreće glavu ili očima prema najbližima ako mu govore sa strane, voli da se igra s igračkama koje zveckaju, reaguje na muziku gugutanjem, dijete se javlja različitim glasovima, uključujući p, b i m.

Od 7. do 12. mjeseca: okreće se i na tihe zvukove u prostoru u kojem se nalazi, pokazuje razumijevanje za česte riječi (mama, tata, pa-pa…), oponaša različite govorne zvukove, služi se govornim glasovima, a ne zvukom kako bi zadobilo i održalo pažnju.

Od jedne do dvije godine: slijedi jednostavne zahtjeve i razumije jednostavna pitanja (“Gdje je lopta?”, “Poljubi me!”), prepoznaje dijelove tijela (usta, nos, oči, kosu) kad ih imenujemo, izražava želje imenovanjem predmeta, koristi se pitanjima s jednom ili dvije riječi.

Od dvije do tri godine: razumije razlike u značenju riječi (ide – krene, gore – dolje, veliko – malo), slijedi dva zahtjeva (“Uzmi igračku i stavi je u kutiju!”), koristi se rečenicama od dvije do tri riječi.

Od tri do četiri godine: čuje vas i kad ste u drugoj sobi, razumije jednostavna pitanja (Ko?, Gdje?, Kako?), govori o događajima u vrtiću, služi se rečenicama s četiri ili više riječi.

Od četiri do pet godina: voli kraće priče i odgovara na pitanja u vezi sa njima, čuje i razumije većinu rečenog kod kuće ili vrtiću, zna ispričati priču, lako komunicira s ostalom djecom ili odraslima.

Što izaziva gubitak sluha?

Dobar sluh je izuzetno važan za pravilan govorni i psihički razvoj djeteta, a oštećenje sluha jedno je od najčešćih urođenih tjelesnih oštećenja. Najčešće postoji već od rođenja, a uzroci su različiti, često i nepoznati. To mogu biti genetski uzroci, neke bolesti tokom trudnoće, težak porođaj, komplikacije tokom i nakon porođaja itd. Do oštećenja sluha može doći u bilo kojem periodu života – od kada je dijete u stomaku majke pa do zrelog uzrasta.

Privremeno izgubljen sluh

Postoji i mogućnost da dijete privremeno izgubi sluh usljed upale srednjeg uha, koja je jedna od najčešćih bolesti u dječjem uzrastu. Svako treće dijete do treće godine preboli najmanje tri upale uva odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uva u prvoj godini života. U srednjem uvu postoji tečnost, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uva, sekretorna upala – stanje u srednjem uvu pri kojem u šupljini srednjeg uva postoji tečni sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (zato obično izostanu bol i opšti znaci bolesti).

Ta dva osnovna oblika upale mogu prelaziti jedan u drugi. Često i nakon smirenja akutne upale u šupljini srednjeg uva umjesto vazduha ostane tečnost. U toj tečnosti može se povremeno razviti upala pa ponovno nastati akutna upala s bolovima.

Kako sekretorna upala srednjeg uva utiče na sluh? 

Kad umjesto vazduha u srednjem uvu postoji tečnost, bubnjić i koščice u srednjem uvu ne mogu normalno vibrirati, pa je zvuk koji dijete čuje manje ili više oslabljen. Stepen nagluvosti najviše zavisi od količine i gustoće sekreta, a roditelji mogu posumnjati na slušne smetnje kod manje djece jedino kad one zahvate oba uva. Kad su smetnje manje, dijete ne čuje ili nejasno čuje glasove na početku odnosno na kraju riječi (na primjer, glas “s” u riječima “sunce” i “pas”), ili su mu nejasne cijele riječi ako su izgovorene prebrzo. Kad su smetnje sluha jače, dijete slabije čuje većinu glasova. Važno je znati da su smetnje privremene i da se sluh najčešće normalizuje kad u srednje uvo ponovno uđe vazduh.

Može li se spriječiti oštećenje sluva i kome se obratiti?

Određene uzroke gubitka sluha moguće je spriječiti. Vakcine mogu koristiti za sprječavanje određenih infekcija, poput meningitisa ili malih boginja koje mogu dovesti do oštećenja sluha. Drugi uzrok koji se može spriječiti je jedan vid oštećenja mozga koji se zove zove kernikterus, a do kojeg može dovesti teški oblik žutice. U tom slučaju se za prevenciju koristi specijalno svjetlo (fototerapija) zbog liječenja žutice kod beba prije nego što budu otpuštene kući iz bolnice.

Ako posumnjate da vaše dijete ima problema sa sluhom, prvi korak je javiti se svom pedijatru i povjeriti mu svoje sumnje – on će vas uputiti specijalisti otorinolaringologu i logopedu. Oštećen sluh može negativno uticati na sposobnosti djeteta kada je u pitanju razvoj govornih, jezičkih i društvenih vještina. Što ranije dijete koje je gluvo ili ima oštećen sluh dobije pomoć, to je veća vjerovatnoća da će se njegove/njene govorne, jezičke i društvene vještine razviti u potpunosti.

Izvor: klinfo