Prije polaska u školu važno je upoznati djecu s njihovim novim početkom, što je škola i što se tamo događa. Pored uobičajenih razgovora oko knjiga, svesaka, pernice, torbe, odjeće i sličnih stvari, važno je djeci reći i sljedeće:
– Učiteljica će očekivati da djeca sjede po 45 minuta koliko traje školaski čas. Razgovarajte s djetetom kako mu se to čini.
– U odjeljenju je xy djece, učiteljica je jedna. Ponekad će dijete moći izraziti svoje mišljenje, ponekad ne. U porodici djeca često dobiju punu pažnju i članovi porodice ga mogu u potpunosti saslušati. U školi često nije tako. Razgovarajte o tome kako se dijete nosi s tim.
– Takođe, upoznajte dijete s činjenicom da je vrijeme za fiziološke potrebe planirano prema satnici i da se od njega očekuje da se užina ili odlazak u toalet obavlja kada je odmor.
– Pokažite djetetu da ste tu za njega od samog početka, da ste zainteresovani za njegova iskustava, budite rame za plakanje kada je potrebno i dajte mu do znanja da na vas može računati. Pri tome ne treba da pišete djetetov zadatak.
– Učite djecu od početka samostalnosti i nemojte činiti stvari umjesto njih.
– Prvih dana škole razgovarajte i o tome što su domaći zadaci i dajte do znanja djetetu da je zadatak njegov posao, odnosno pripada njemu i nastavniku. Mnogi roditelji postanu ponovno učenici 1.-9. razreda, onda ponovo srednjoškolci i veoma su frustrirani zbog toga. Čitaju lektire, pišu sastave, nabavljaju plastelin kasno uveče po komšiluku… Oblikujte svoj odnos prema ovome od samog početka i vidite želite li ponovo u školu. Ako odlučite da želite, onda nemojte biti frustrirani zbog toga.
– U redu je djeci pomoći oko zadataka ili lektire kada vas traže, ali nije dobro preuzeti odgovornost za poslove koji pripadaju djeci, što roditelji često čine. Bitna je razlika između pomoći oko nečega i preuzimanja odgovornosti
– Budite pažljivi prema djeci u prvom polugodištu dok se polako navikavaju na svoj novi ritam. Razgovarajte s njima i recite im što je možda vama nedostajalo kada ste krenuli u školu (npr. više igre) i zajedno nađite načina da aktivnosti koje su voljeli prije škole ostanu dio njihovog života.
– Nemojte uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje. Ponekad se tako ne dogodi i djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno. Radije im recite da će u školi biti puno djece i da vjerujete da će vremenom naći prijatelje. Pokažite da vas zanima kako će im biti, poželite im sreću i sa zanimanjem pratite njihove školske avanture.
– Ako u životu vašeg djeteta postoji bilo što zbog čega se i inače ne osjeća dobro pred drugom djecom ili u socijalnim situacijama (npr. neka djeca ne vole nositi naočare; neka se ne osjećaju dobro u velikoj grupi, neka djeca mogu biti opterećena nekim aspektima svog fizičkog izgleda i sl.) razgovarajte i o toj temi i probajte zajedno vidjeti što dijete može napraviti da smanji svoju napetost. Polagano i duboko disanje i usmjeravanje pažnje na dah uvijek može biti od pomoći u ovakvim situacijama i pomoći da se dijete vrati sebi.
– Djeca su gotovo uvijek sretna zato što kreću u školu. Pokušajte podržati djetetov entuzijazam vezano uz školu i učenje. Dajte sve od sebe da taj entuzijazam opstane što dulje. Zato, ne opterećujte se ocjenama, radije se usmjerite na to kako dijete može ostvariti svoj intelektualni, emocionalni i socijalni potencijal – njegov, upravo takav kakav je, neuporediv s drugima.
– Po povratku prvih dana iz škole prihvatite sve djetetove reakcije – i kada je sretno i kada je tužno ili povrijeđeno nečim. U tom osjetljivom periodu važno je da ima svu vašu podršku – ne tako da ga uvjeravate da to nije ništa strašno, nego tako da zna da može sve reći i da ćete ga čuti, i zajedno vidjeti što može (i treba li što) učiniti. U školi djeca počinju graditi jedan novi život i važno je da uče da oslanjaju na sopstvene, unutarašnje snage.
Izvor: FamilyLab Hrvatska
