Svaka sekunda, minuta ili sati provedeni s djecom za svakog roditelja su od neprocjenjive važnosti. Svakim danom sve je više obaveza i dužnosti koji se ne mogu odložiti, a sve manje dragocjenog privatnog vremena kojeg bi željeli i koje treba da provodimo s mališanima. Trenutak u kojem svi zajedno sjedimo za stolom i jedete, većini roditelja ponekad izgleda poput sna.

U posljednje vrijeme sve je više naučno utemeljenih studija koje napominju da su zajednički obroci odlična prilika za istinsko porodrično povezivanje. Razgovorom i raspravljanjem o koječemu, djeca imaju priliku saznati puno o nama, o našim stavovima o pojednim temama, što smatramo dobrim, a što lošim, o našim sklonostima i odbojnostima. Zauzvrat, mi možemo naučiti puno više o svojoj djeci, njihovim promišljanjima, mislima, pa čak i ranjivostima ili slabostima. Dr. William Doherty, autor brojnih knjiga o porodici tvrdi da je vrijeme koje porodica provodi u zajedničkom objedovanju “presudno za sveopšte dobro djeteta i njegovo napredovanje u školi”, nastavlja tezom da porodični obrok takođe predstavlja “forum za povezivanje” i napominje da iz porodica koje se za obroke ne okupljaju za stolom dolaze djeca s većim psihološkim problemima nego iz onih koji to čine redovno.

Kako ostvariti savremeni porodični obrok?

Veoma je mala vjerovatnoća da će oba roditelja stići s posla dovoljno rano da tokom sedmice ručaju zajedno posebno s malom djecom, zato stručnjaci predlažu da to učinite vikendom. Čak, i ako su vam djeca još u hranilicama, jedite u vrijeme kada mogu biti pristni. Tokom sedmice sjedite za sto dok vaša mala djeca jedu, nikada ne puštajte da djeca jedu sama za stolom, uvijek sjedite i razgovarajte s njima, podstičite njihovo lijepo ponašanje za stolom. Djeca će biti manje izbirljiva u jelu ako njihovi roditelji jedu s njima. Kad god je moguće, jedite zajedno i u zavisnosti od uzrasta vaše djece pokušajte ostati za stolom poslije obroka i npr. igrajte neku društvenu igru. Ne brinite, to što ste počeli da jedeete zajedno i razgovarati kao porodica ne znači da svi zajedno ne možete jednom sedmično uživati u naručenoj pizzi s podignutim nogama ispred TV ekranima.

Samohrani roditelji

Samohrani roditelji takođe mogu organizujete porodično okupljanje za stolom, jedina je razlika da je očigledno prisutan samo jedan roditelj, ali sve ostale prethodno opisane vrijednosti važe. Kad vam odgovara, pozovite bake i djedove, tetke, stričeve i bliske prijatelje da vam se pridruže tako da se, osim što vi imate društvo, djeca navikavaju na razgovor s drugim odraslim osobama, i na slušanje. Objasnite gostima da će im se za stolom priključiti vaša djeca pa im slobodno možete dati nekoliko važnih informacija za vašu djecu tako da imaju o čemu da razgovaraju. Vodite računa da se ne zanesete u razgovor sa svojim prijateljima pa da djeca ostanu zanemarena. Strpite se dok se djeca udalje od stola pa onda sa svojim gostima pretresite aktuelne teme. Bez obzira u kakvim ste odnosima s drugim roditeljem vašeg djeteta, veoma je važno da u odgajanju djece postoji kontinuitet, šo znači da se dijete vaspitava na isti način u oba doma.

Postavljanje stola

Djecu od tri godine dalje treba podsticati da počnu da pomažu u postavljanju stola, pa makar samo stavljali salvete sa strane. Ako prepustite djeci donošenje “sitnih” odluka, na primjer koju boju salveta ili svijeća bi htjeli na stolu, osjećaće se jako važnima i pucati od ponosa. Nikada nemojte potcijeniti činjenicu da djeca ovog uzrasta silno vole da pomažu. Do četvrte godine mogu postavljati sto uz vašu pomoć. Najjednostavnije će to naučiti tako da postavite jedno mjesto s priborom za jelo, tanjirićem za salatu, ubrusom i čašom, pa ih zamolite da na isti način postave sva ostala mjesta za stolom. Razumljivo je da ćete maloj djeci donijeti čaše i noževe na sto i objasniti im da noževe treba držati za ručku, ne za oštricu.

Za posebne prilike stavite stolnjak i pokažite djeci kako mogu biti kreativna s ukrašavanjem stola, uvijek ih pohvalite i zahvalite im na trudu. Međutim, ako to starija djeca odrade trapavo, zatražite da to obave kako treba, u protivnom će zaključiti da je prihvatljiv i nezadovoljavajući posao. Postavljanje stola je zadatak kojem se mala djeca unaprijed raduju jer je to dio priprema za porodični obrok, a brzo će naučiti da je to vrlo dragocjeno vrijeme provedeno s roditeljima. Uvijek tražite od djece, bez obzira kojeg uzrasta bili da pomažu u postavljanju stola, a ako imate više od jednog djeteta, neka to čine naizmjenično.

Podsticanje razgovora za stolom

Ovo je savršena prilika za podsticanje govornih vještina i generalno razgovora među ljudima jer ne postoji brži način da bilo koje dijete izgubi zanimanje nego kad ga ignorišemo. Zato razmislite o čemu ćete razgovarati za stolom da se mogu uključiti i djeca, bez obzira na uzrast. Stručnjaci ističu i da je izuzetno važno da se mališani počnu družiti za stolom s odraslima. Čak i u najranijem uzrastu oni imaju mišljenje i zapažanje, zato slušajte kad i što govore. Pokušajte postavljati pitanja koja ne traže odgovor u jednoj riječi i podstičite ih da se uključe i da se pritom dobro osjećaju.

Pričajte priče!

Mala djeca uvijek rado slušaju priče o drugoj djeci, posebno ako je riječ o neposlušnoj djeci, možete im ispričati i nešto smiješno iz vašeg djetinjstva. Sva djeca vole pričati anegdote, pogotovo ako su smiješne, zato potičite djecu da prepričaju nešto što im se dogodilo. Gledajte ih, slušajte pažljivo, zadržite zanimanje, gledajte ih u oči i nikada usred pričanja ne prekidajte opomenama za ponašanje za stolom njih ili njihovu braću. Postavljajući pitanja u vezi sa njihovom pričom učinićete da se osjećaju važno, što je početak razvijanja njihovog povjerenja u razgovor s odraslima. Kad malo odrastu, naučite ih da u razgovoru ili pričanju priče u društvu više od jedne osobe moraju gledati u oči svima, ne samo jednoj osobi, jer tako zaokupljaju pažnju svih slušalaca.

Pohvalite za stolom!

Jednom ili dvaput sedmično pomenite nešto što su toga dana vaša djeca napravila u kući ili u školi, a vrijedno je pohvale, pa svima za stolom ispričajte o tome. Djeca, isto  kao i odrasli uživaju u pohvalama, to im daje dodatno samopouzdanje. Nikada nemojte ponižavati svoju ili bilo čiju djecu, posebno ne pred drugim ljudima. Čak i najbezazlenije vragolije vašeg djeteta koje se vama mogu činiti smiješnima, mogu biti užasno neugodne vašem djetetu ako ih prepričavate okupljenima za stolom. Djeca su puno osjetljivija nego što možete zamisliti. Ako je prikladno, razgovarajte gdje biste mogli otići na godišnji odmor (bez natezanja koliko će to koštati), razgovarajte o nadolazećem porodičnom događaju ili što biste željeli da radite poslije ručka/večere, za vikend. Raspravljajte o knjigama, filmovima, TV programima, novostima, bilo čemu što podstiče razgovor i mišljenja.

Podsticanje slušanja

Kad djeca steknu dovoljno samopouzdanja da razgovaraju sa grupom odraslih i drugom djecom, može ih obuzeti toliko oduševljenje da ne prestaju upadati u riječ. Dakle, sad kad ste ih pridobili da govore, moraju shvatiti kada smiju, a kada ne smiju govoriti. Objasnite im da svako ima pravo na svojih pet minuta i da moraju čekati da dođe red na njih. Osim toga, moraju naučiti slušati što drugi govore tako da bi mogli postavljati pitanja i izraziti svoje mišljenje. Moguće je da će za stolom biti i situacija kada ćete poželjeti nešto raspraviti sa svojim partnerom, a djeca trebaju da ćute pet ili deset minuta. Ako se uključe u razgovor, jasno im dajte do znanja da mogu slušati, ali neka ćute i ne prekidaju. Iako se trebamo družiti s djecom i za stolom, mora im biti jasno da se život ne okreće oko njih. Ne budite jedan od roditelja koji prekida svaki razgovor odraslih čim dijete poželi nešto da kaže, osim ako je to od po život opasne važnosti kao npr: “Gori kuća/vaša kosa /komšijin stan!”

I za kraj, ne smijemo zaboraviti napomenuti da je smijeh uvijek najbolji lijek. Pokušajte se zajedno smijati za stolom svaki dan jer smijeh čini čuda za opuštanje i kvalitetne međuljudske odnose.

Izvor: Klinfo