Koliko puta ste čuli kako vrijeme leti. Koliko puta vam se učini da je vaše dijete juče bilo beba, kojoj je neophodan vaš prst da bi napravila prvi korak. Iako je teško priznati, vaše dijete vas godinama sve manje treba kako bi preživjelo. U nekom trenutku, ono počinje da gradi sebe i svoj život samostalno, na neki novi, vama neshvatljiv način.
Razumijevajući promjene koje mu se zbivaju na putu odrastanja i prihvatajući ih, lakše ćete uspostaviti dobar odnos sa svojim tinejdžerom i uvidijeti da ste, ipak, i dalje neophodni u njegovom životu. Možda ne da ga prevedete preko ulice, ali sigurno kao oslonac i utočište.

Zato je potrebno strpljenje i mnogo, mnogo razgovora na pragu fizičkih i emocionalnih promjena koje donose tinejdžerske godine, pubertet i adolescencija. Izlasci, zaljubljivanje, nove škole, novi prijatelji i uostalom, novo tijelo, važna su dešavanja, ali i teme za razgovore i uspostavljanje novih odnosa i nekog novog povjerenja.
I zapamtite, ma koliko oni odbijali da to priznaju i dalje vas trebaju svakog dana svog života. Stoga treba da znate koji napori su vrijedni, a koji su bespotrebno trošenje vremena i mogu čak da izazovu kontraefekat.
 
Očekivanje najgoreg

Mnogi roditelji ulazak djeteta u pubertet doživljavaju kao pravo mučenje protiv kojeg ne mogu ništa i nemaju rješenje za to što ih je snašlo. Posmatraju šta se dešava i mole boga da to sve prođe, jer se osjećaju potpuno bespomoćno.
Ali to nikako nije rješenje, kao ni uobičajena poruka koja se šalje djeci je da su “dobra” samo ukoliko ne rade nepoželjne stvari, poput uzimanja alkohola ili trave i upražnjavanja seksa. Ali time što im “usađujete” u glavu ta ponašanja i ako samo o njima govorite, na neki način ih i promovišete.

Psiholozi su dokazali da upravo kada roditelji neprestano očekuju loše ponašanje i loše posljedice, djeca takavo ponašanje i ispolje.
To je nešto što se zove samoispunjujuće proročanstvo: ono što očekujete, o tome govorite, to i promovišete i utičete da se ostvari.

Savjet: Usredsredite se na djetetova interesovanja i hobije, čak i ako ih ne razumijete najbolje. Posvetite mu pažnju preko stvari koje ga sada počinju zanimati i tako uspostavite vezu otkrivajući nešto novo i o njemu i o sebi.

Čitanje knjiga o roditeljstvu

Mnogi roditelji više vremena posvete čitajući knjige o tome kako prići djetetu, umjesto da to vrijeme zaista posvete djetetu. Svako dijete je posebno i priča je za sebe, tako da čitanje uopštenih “pravila” teško da može biti od veće koristi od približavanja kroz razgovor i posmatranje.

Ne radi se o tome da je čitanje knjiga o roditeljstvu ili psihologije djeteta loše. Problem nastaje onda kada se počnete oslanjati na savjete kao bogom dane i prestanete slušati sopstvenu intuiciju i koristiti ono što ste do tada znali o svom djetetu. A ko ga može bolje znati od vas samih?

Savjet: Koristite knjige samo kao neki osnov, kako biste saznali o novim fazama kroz koje prolazi vaše dijete i kako biste se podsjteitili šta ono sve doživljava u tom osjetljivom dobu. Kad ste to jednom učinili, ostavite knjige i slušajte svoju intuiciju i naravno, svoje dijete.

Briga i svađa zbog sitnica

U moru promjena vama i nova boja kose, nova frizura ili stil oblačenja djeluju kao razlog za paniku.
Ali prije nagle reakcije, razmislite još jednom i probajte sagledati širu sliku. Ovdje nije riječ o vama, već o djeci, o njihovim odlukama i njihovom životu. Iako u svakom trenutku želite da zaštitite svoje dijete, morate da shvatite da to nije moguće, a neke lekcije mora da nauči i samo, na svojoj koži.

Savjet: Ukoliko to što je vaše dijete uradilo nije nešto što može da ugrozi njegovo zdravlje ili život, poput novog para pantalona ili neadekvatne obuće, pustite ga da se suoči sa svojim izborima i odlukama. Neka to bude izazov i za vas koliko i za njega. Korak nazad u takvim situacijama, može vas dovesti korak bliže vašem djetetu.

Ignorisanje važnih stvari

Postoji velika razlika u neprestanom opominjanju da se ne treba piti, pušiti ili uzimati opijate i reakcije ukoliko posumnjate da vaše dijete zaista koristi nešto od ovih stvari. Čak i kada je riječ “samo” o alkoholu, važno je da se umiješate i da razgovarate o tome. Ne zato što će čaša piva da učini neku štetu, već zato da čaša piva ne bi postala čaše, flaše i paketi. Većina tinejdžera će bezbjedno preplivati ovu fazu ispitivanja, ali važne su granice koje se postave u njihovim glavama, a na njih utičete vi i to u velikoj mjeri.

Savjet: Povremeno pregledajte dječju sobu ili radni sto, da se uvjerite da tamo nema tableta za smirenje, sirupa protiv kašlja i sličnih farmaceutskih proizvoda za koje znate da im tamo nije mjesto. U slučaju neobičnog ponašanja ili slabijih rezultata u školi, nije zgoreg provjeriti ni školski ranac i ladicu u kojoj držite ljekove. Vodite računa da je sve na svom mjestu i nikada ne optužujte dijete bez dokaza. Povjerenje u ovom uzrastu se lako izgubi, a teško vraća.

Premalo ili previše discipline

Osjećaj gubitka kontole nad onim što se dešava u novoj fazi života, mnoge roditelje natjera da “prsnu” zbog svake sitnice. Druge, opet, taj isti osjećaj frustrira do te mjere, da se prepuste, sklone i posmatraju zbivanja sa strane u strahu da će svojom reakcijom udaljiti dijete od sebe.

Ali ova dva načina reagovanja, iako najčešča, nisu dobra, kao ni bilo koji ekstrem. Suština je naći ravnotežu, mjeru u svom ponašanju i strogosti ukoliko želite postaviti granice, koje će jedan buntovni tijnedžer moći i željeti da poštuje.
Ključ je balans između poslušnosti koja se od njega očekuje i slobode koja mu se daje zauzvrat.
Tinejdžeri i adolescenti trebaju jasna pravila kojima će se voditi, kao i jasna očekivanja posljedica, koje proizilaze iz njihovog poštovanja.

Savjet: Na vama je, kao roditelju, da utvrdite osnovne vrijednosti koje se trebaju poštovati. Da bi ih vaša djeca slijedila, morate i sami biti doslijedni i jednako ih se držati i poštovati ih. Treba da znate da nije suština da djeci držite lekcije, već da im pomognete da razviju vještine neophodne da se sami snalaze u životu.

Na kraju, zapamtite da vi i dalje imate i te kakav uticaj na svoju djecu. Nekada vam to možda ne djeluje tako, ali i dalje sve što kažete ostaje negdje u njihovim glavama. Zato vodite računa o onome što govorite, načinu na koji to govorite, kao i o vremenu koje im posvećujete. Vjerovali ili ne, vaša djeca i dalje cijene i jedan minut proveden sa vama. Potrudite se da ga imate, bar kada vam ga zatraže. I molimo vas, nemojte zaboraviti da ste, ne tako davno, i vi bili tinejdžeri.

Izvor: Lola Magazin