PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog, logoped

Primijetila sam da nam se često jave roditelji koji za svoje dijete misle da je agresivno, bezobrazno, neposlušno i lijeno. Tokom razgovora dođemo do činjenice da dijete nema adekvatne jezičke kompetencije. Roditelji se iznenade kada čuje da smo mišljenja da je nedovoljno razvijen jezik uzrok njihovih problema.

Dijete je, kao i odrasla osoba, bio-psiho-socijalno biće. To znači da dijete ima svoje biološke potrebe, emocionalne i socijalne. Kako dijete raste i razvija se i one se značajno uvećavaju i usložnjavaju. Kada zamislite dijete od oko 6 mjeseci, imaćete sliku bebe koja pogledom, gestom i vokalizacijom izražava i traži da budu zadovoljene njene potrebe. Dijete od godinu dana ima vrlo bogatu i složenu neverbalnu komunikaciju, praćenu živopisnim gestom i upotrebom malog broja riječi sa značenjem. Između prve i druge godine, dijete koje na prirodan način usvaja jezik, shvata da sa malim brojem riječi daje jasnija objašnjenja i dolazi brže do cija (zadovoljenja potrebe). Iz ovog razloga u ovom periodu dolazi do drugačije zastupljenosti verbalne i neverbalne komunikacije, na taj način što verbalna postaje dominantnija u odnosu na neverbalnu. Verbalnim putem dijete može mnogo opširnije i preciznije da izrazi svoje unutrašnje sadržaje. Može preciznije da objasni šta želi, osjeća, misli, čega se plaši, da pita…. Do treće godine jezik postaje veoma složen jer i potrebe i saznanja djeteta rastu. Na ovom uzrastu dijete počinje da razlikuje sve više prostorne i vremenske odnose, osjećanja i želje i u stanju je da sve to verbalno otprati. Ako dijete nema razvijen jezik kao instrument kojim se izražava, ono mora trpeti veliko osujećenje.

Kako djeca reaguju na ovu vrstu osujećenja?

Različito! Ono što im je zajedničko jeste da postaju svjesni svog nedostatka. Što se razlika tiče postoji ih na stotine, a mi ćemo ovde opisati tri konkretna primjera.

1. Djevojčica stara godinu i 10 mjeseci, izraženo motorički spretna i potpuno urednog razvoja, dolazi zbog kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju. Razumijevanje jezika i saznajni razvoj su u skladu sa uzrastom. U produkciji ima par onomatopeja i nekoliko riječi sa značenjem. Koristi ih vrlo rijetko i nerado, a na zahtjev nikako. Iz ovoga zaključujemo da je kod nje izražena tendencija povlačenja iz verbale situacije. U situaciijama gdje se od nje očekuje verbala produkcija ona se osjeća postiđeno i potišteno i ima potrebu da iz te situacije izađe na taj način što pažnju okoline preusmjerava na nešto drugo. U njenom slučaju inteligencija ima ulogu da zamaskira teškoću. Tretman traje dva mjeseca, roditelji su dobili instrukcije vezane za njihovo ophođenje prema djetetu, a djevojčica je počela da napreduje i postala svjesna sopstvenih snaga. Ako se potrudim ja to mogu!
2. Dječak star 5 godina, dolazi zbog problema u ponašanju, često je agresivan prema mlađem bratu i roditeljima. U vršnjačkoj grupi je poslušan, veoma nesiguran i povučen. Tokom procjene, zaključujemo da je jezički razvoj dječaka zastao poslije druge godine, nakon rođenja mlađeg brata i polaska u vrtić. Najveća odstupanja su na planu fonološke kompetencije. Dječak nema preciznu svijest o strukturi riječi, njenim djelovima (slogovima i glasovima). To uzrokuje nesigurnost. Dječak nije sigran da li je dobro razumio u oba slučaja (i kada razumije korektno i kada ne). Kada govori, osim što je nerazumljiv govori tiho kako bi zamaskirao svoj nedostatak. U vrtiću se povlači, nesiguran je, izbjegava kontrakt sa vršnjacima, trpi osujećenje koje mu sve više povećava nezadovoljstvo, razdražuje ga i rastužuje. Kada je u porodičnom okruženju, koje je sasvim adekvatno i kojem se dječak oseća sigurno, zaštićeno i voljeno, postaje agresivan. Budući da nema adekvatan način da ispolji i prevaziće emocionalni naboj, on ulazi u agresiju. Dječak je na tretmanu mjesec dana, počeo je da uspostavlja odnos sa terapeutom, a roditelji su dobii savjete kako da se ponašaju i kako da protumače „krizne“ situacije.
3. Dječak star dve godine i tri mjeseca dolazi zbog kašnjenja u razvoju govora. U ovom periodu dječak nema riječi sa značenjem. Razumijevanje je uredno kao i sve ostale funkcije. Intelektualno, emocionalno, motorno… adekvatno razvijen za uzrast. Iskusan stručnjak je prepoznao da se dječak povlači u situacijama kada se od njega očekuje govor i pored toga što je društven i rado ulazi u igru koju proširuje. Radije bi napravio šalu ili se povukao nego što bi se upustio u ,, avanturu“ da pokuša da imitira govor. Roditeljima su davani savjeti kako da se ophode prema dječaku i njegovim teškoćama. Nakon osam mjeseci tretmana dječak je kontinuirano napredovao. U ovom trenutku adekvatno koristi prosto proširenu rečenicu. Pored napredovanja na jezičkom nivou bitno postignuće je ostvario na planu socijalnog kontakta, prije svega na planu sigurnosti. Ranije je bio svjestan svoje slabosti te se povlačio u situacijama u kojima bi se očekivalo da govori ili bi preusmjeravao pažnju tako što će izvoditi šale. Sada je srećan kada usvaja govor, trudi se, čak i sam uvježbava.

Zapamtite: Ovdje smo govorili o tome kako se djeca osjećaju i kako se na njihovo ponašanje reflektuje problem u govoru. Ništa manje važno mjesto ne zauzimaju ni roditelji, kao ni njihova osjećanja i stavovi po ovom pitanju. Nema roditelja koji nije tragao za svojom odgovornošću čak i krivicom. Naš savjet je da je najvažnije detektovati problem i upustiti se u rješavanje. Uz podršku stručnjaka taj put ne mora da bude mukotrpan.

Izvor: Logopedi Avramović