PIŠE: Olivera Kovačević, master psiholog, porodični i partnerski savjetnik

Da li ste nekada razmišljali o tome ko sve vaspitava vašu djecu, osim vas? Vjerujem da znate da na formiranje ličnosti vaše djece utiče i sredina u kojoj žive, šira rodbina, vršnjaci ali i mediji, a u mlađem uzrastu, najviše uticaja imaju bajke.

Danas je nekako postalo uobičajeno, usljed nedostatka vremena, da roditelji svojoj djeci puste crtane filmove i na taj način se ono zabavlja, a roditelji imaju vremena za ostale obaveze. Ono što je veoma značajno jeste da sigurno nije u istoj mjeri korisno za dijete kada mu roditelji čitaju bajku i kada je ono samo gleda na TV-u.

Važnost roditeljskog čitanja bajki djeci nije samo u kvalitetnom vremenu koje tada zajedno provode, već i u učenju djece vrijednostima i moralnim normama koje se kroz bajke prenose.

Šta mislite, da li će dijete na isti način razumjeti poruku bajke ili ponašanje glavnih junaka ukoliko samo gleda crtani film ili ukoliko mu roditelj objasni šta ponašanje njegovog omiljenog junaka u “stvarnom životu” znači?

Bajke su veoma korisne, kako za djecu, tako i za roditelje. Praksa čitanja bajki, roditeljima može pomoći u boljem razumijevanju svoje djece. Najčešće djeca imaju tendenciju da i sama smišljaju svoje bajke. Tada u njih unose svoje emocije, dileme, očekivanja i shvatanja međuljudskih relacija, što roditeljima može pomoći u tome da shvate dokle su u procesu vaspitanja stigli.

Neosporno je da bajke pomažu djeci da odrastu, da im uvode u život vrjednosne i moralne norme. Nešto što, uz aktivnu ulogu roditelja, djeca mogu da nauče, jeste kako uvijek treba vjerovati u sebe i svoje snove, ne gubiti nadu i biti pozitivan (Pepeljuga), da nisu svi ljudi na svijetu dobri, iako se nekada pretvaraju da jesu (Snežana i sedam patuljaka), da se treba boriti za svoje ciljeve, biti hrabar i svoj (Ljepotica i zvijer).

Nešto što su bajke nekada nudile, a što nije u potpunosti funkcionalno jeste ideja da je harmoničan partnerski odnos i skladna porodica imperativ za svakog čovjeka, ne nudeći primjer kako se do takvog skladnog odnosa stiže.

Današnje, modernije, Diznijeve bajke, poput Zlatokose ili Ledenog kraljevstva rješavaju i taj problem jer nude upravo ono što je ranijim bajkama nedostajalo. Prilagođene vremenu u kome današnja djeca žive, bajke im poručuju da dobar partnerski odnos nije nešto što je dato samo po sebi, nego nešto što se gradi i vremenom postiže. Učenjem djece da se do funkcionalnog bračnog i porodičnog odnosa stiže kroz proces upoznavanja, prilagođavanja, rješavanja konflikata i usklađivanja vrjednosnih normi, postižemo to da djeca budu realna, praktična i sa što manje idealizacije u svojim idejama o životu.

Shvatajući da ipak djeca najviše uče od svojih roditelja, imaćete ideju da bajke možete koristiti kao tehniku koja vam, nimalo lak proces vaspitanja, može olakšati. Provešćete kvalitetno vrijeme sa svojim mališanom, a opet ćete uraditi mnogo za njega i njegovu budućnost.

Izvor: Psihologično