PIŠE: Olivera Kovačević, master psiholog, porodični i partnerski savjetnik
Da li vaše dijete svoje obećanje da će uraditi zadato kaže uz burnu reakciju? Da li vam se čini da odlaže obaveze i da se zbog toga ne osjeća dobro?
Ukoliko su odgovori na prethodna pitanja potvrdni, sjetite se da li ste nakon ovakvog djetetovog ponašanja, pokušavali da ga “motivišete” prinudom, strahom od posledica ili jednostavno ste njegovo ponašanje pravdali nedostatkom elana i raspoloženja u datom momentu?
Čest je slučaj roditelja da prokrastinaciju kod djece ne razlikuju od lijenosti i manjka ambicioznosti. Pitanje koje vam može pomoći da napravite razliku i da ga na pravi način stimulišete jeste -Da li vaše dijete odlučuje “iz stomaka”?
Djeca koja odlučuju “iz stomaka” najčešće burno reaguju na podsjećanje roditelja da neku obavezu nisu ispunili. Oni znaju da postoje negativne posledice odlaganja, osjećaju se neprijatno ili krive sebe što odlažu bez potrebe ali, ipak, ne završavaju svoj zadatak ili ga završe u zadnjem momentu.
U osnovi prokrastinacije jeste najčešće diskonforna anksioznost, tj.nelagodnost koja se javlja zbog nekonfora.
Današnji roditelji imaju tendenciju da što manje opterećuju svoju djecu, da im ne zadaju obaveze ili dužnosti pod izgovorom “on je mali” ili “ima kada da radi”, pa nauče svoju djecu da ne prihvataju odgovornost za svoje postupke jer to može biti veoma nelagodno. U razvojnim stadijumima kada je, prosto, prirodno da dijete ima obeze koje mora da ispunjava (vrtić, škola, trening…) može doći do odlaganja obaveza upravo zbog nelagodnosti ili straha od neuspjeha. Ukoli je dijete naučilo da će umjesto njega i sigurno bolje od njega svaku aktivnost da uradi roditelj, u situacijama kada bude moralo samo nešto da uradi, osjetiće nelagodnost, manjak samopouzdanja ili anksioznost. Prije nego što okrivite svoje dijete da je lijeno ili neambiciozno razmislite da li ste u prošlosti zadatke obavljali umjesto njega? Da li je ono naučilo da je mnogo bitnije da mu bude prijatno nego da obavi određenu zadatu aktivnost?
Ukoliko želite da pomognete svom djetetu i naučite ga da ne odlaže obaveze, ispričajte mu priču o cvrčku i mravu. Na taj način možete veoma lijepo da mu objasnite šta je dugoročno, a šta kratkoročno uživanje i šta je od te dvije lagodnosti značajnije.
Ukoliko vam je dijete starijeg uzdrasta, razgovarajte sa njim o životnim uvjerenjima koje je usvojilo. Pitajte ga da li je nelagodnost nepodnošljiva? U kojoj mjeri, na skali od 1 do 10, može da podnese nelagodnost? Da li je zaista lakše da izvršavamo obaveze kasnije? Šta će misliti o sebi ako ne uradi sve kako treba?
Vrlo važna tehnika, kod djece koja odlažu obaveze i osjećaju nelagodnost svaki put kada “iskoče” iz svog komfora, pored organizacije kroz pisanje plana aktivnosti, jeste izlaganje situacijama preuzimanja odgovornosti i izvršavanje zadatog. Samo izlaganje nelagodnostima će dovesti do toga da dijete prestane da shvata neuspjeh kao “strašnu stvar”.
Kao što vjerujem da znate, djeca uče o životu iz naših priča i ponašanja. Veoma je korisno pokazati im da život ne čine samo uživanje, uspjeh, ispunjene želje i bezbrižnost. Učite svoje dijete da je samopouzdanje i upornost osnova svakog uspjeha u životu. Pokažite mu da je unutrašnja motivacija, a ne podsticaj od drugih ljudi mnogo bitniji za njegovo zadovoljstvo sobom.
Izvor: Psihologično
