PIŠE: Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar

Srčane aritmije se veoma često srijeću kod djece. Zapravo možemo reći da svako dijete ima aritmiju. Srećom, kod većine djece se radi o aritmijama koje su karakteristika zdravog srca – dakle NISU u pitanju bolesti, već normalna (fiziološka) varijacija srčanog rada.

Ubrzanje srčanog rada (tahikardija je stručan naziv za ubrzani srčani rad) najčešće NIJE opasno kod djece, ali ima takozvanih patoloških tahikardija koje mogu biti veoma opasne, a koje se ipak veoma rijetko javljaju. Teško da ima djeteta koje se makar jednom nije požalilo na ubrzani srčani rad. Lupanje srca kod djece je veoma česta prateća pojava brojnih bolesti ili stanja koja NISU znak bolesti srca!

Na primjer, povišena tjelesna temperatura UVIJEK ide sa ubrzanjem srčanog rada, a to je potpuno normalno. Ipak, kod većine roditelja ovaj simptom izaziva strah i trčanje kod pedijatra. Moramo reći i da većina pedijatara ima strah od tahikardija pa se djeca hitno upućuju kod dječjeg kardiologa. Zato smo se odlučili da vam približimo ovaj problem koji, kod ogromne većine djece, i nije bolest!

Koje su normalne vrijednosti brzine srčanog rada (srčane frekvence) u mirovanju (u budnom stanju)

Brzina srčanog rada se izražava kao broj otkucaja u minuti (srčana frekvenca). Kod odraslih je lako – normalno srce “radi” od 60 do 100 otkucaja u minutu. Sve preko 100/minuti je tahikardija. Kod djece je malo teže odrediti gornju granicu normalne srčane frekvence, jer ona zavisi od uzrasta (ali i tjelesne mase i visine).

Što je dijete manje, srce normalno brže radi! Postoje detaljne tablice normalnih vrijednosti za svaki uzrast, ali je to ipak za doktore. Navešćemo orijentacione vrijednosti gornje granice normalne srčane frekvence U MIROVANJU (dakle van aktivnosti ili bolesti) koje mogu roditeljima poslužiti za javljanje ljekaru.  Tako, na rođenju je gornja granica oko 220/min, a tokom prve godine se smatra da ne bi trebalo srce da radi brže od 160-180 otkucaja u minutu. Kod predškolaca gornja granica je oko 120/min, a školska djeca i adolescenti se “računaju” kao odrasli, pa je svaka fekvenca preko 100/minuti tahikardija koja treba da se “provjeri” kod pedijatra.

Kako roditelji mogu da izmjere srčanu frekvencu

Najbolje je da to ne mjerite! Ali ako se dijete često žali na kratke “epizode” tahikardije bilo bi veoma korisino da se to i izmjeri. Najlakše je preko pipanja pulsa neke od arterija.  Na ruci je nadostupnija karotidna arterija na vratu koja se pažljivim pogledom vidi kako pulsira između grkljana i spoljašnjih mišića vrata. To lako možete probati i na sebi i na detetu! Uzmete sat i izbrojite broj otkucaja srca za 15 sekundi. Taj broj (na primjer 22) pomnožite sa 4 i dobija se frekvenca srčanog rada u minutu (ovde je to 22 x 4 = 88/min).

Koje su situacije kad srce treba brže da radi

Ovo su takozvane fiziološke tahikardije (stručno se naziva sinusna tahikardija) koje treba razlikovati od patoloških koje traže praćenje ili liječenje. Zajednička karakteristika ovih bezopasnih tahikardija je da prestanu kada prestane njihov uzrok.

Da ih nabrojimo:

–   fizička aktivnost

U toku fizičkog napora organizmu treba više kiseonika i hranljivih materija pa srce naprosto mora brže da radi da bi zadovoljilo potrebe djeteta koje se igra ili bavi sportom. Zato je normalno da srce u toku fizičkog napora “pumpa” brže pa se kod predškolaca smatra normalan broj otkucaja do 200 u minutu (kod većih napora čak i više).  Kod starije djece i adolescenata se u uobičajenim fizičkim aktivnostima rijetko izmjeri preko 190 otkucaja u minuti, ali kod djece aktivnih sportista  se može očekivati znatno brži srčani rad. Ono što je ključno za dobru procjenu je da sa prestankom fizičkog napora dolazi do postepne normalizacije rada srca za nekoliko minuta!

   –  “emotivni stres”

Slično fizičkoj aktivnosti i emotivni stres normalno ubrzava srčani rad. Tada se pored lupanja srca, dijete ponekad žali i na stezanje i probadanje u grudima, a nerijetko i na nemogućnost udaha vazduha, a nije rijetko “trnjenje” u rukama. Ovo se obično dešava kod takozvane emotivne djece koja “gutaju” probleme iz svoje okoline. Mnogo se češće na ove tegobe žale adolescenti nego mlađa djeca. Kada se takva djeca smire, kada im se pruži podrška i utjeha prestaje i lupanje srca.  U ovu grupu lupanja spadaju i normalne reakcije na bol i ostale neprijatne senzacije.

 – povišena tjelesna temperatura

Visoka telesna temperatura dovodi do normalnog ubrzanja srčanog rada. Možemo slobodno reći da je odlika zdravog srca da ubrzano radi u toku visoke temperature. Zato to ne treba da vas brine. Kada se temperatura normalizuje, polako se i srce smiri, pa radi uobičajenim tempom.

 – Nizak krvni pritisak – arterijska hipotenzija

Slično je i kod djece koja “pate” od nižeg arterijskog pritiska koja po pravilu imaju nešto bržu srčanu frekvencu od djece koja imaju normalne vrijednosti arterijske tenzije. Obično bar jedan od roditelja (češće su to mame) ima sličan problem.    

  – Gubitak tečnosti – dehidracija

Kada dijete izgubi tečnost (na primjer kod povraćanja i proliva) srce se trudi da nadoknadi manjak tečnosti, pa zato brže radi.

 –  Inhalatorna terapija

Djeca koja se inhaliraju ljekovima – beta agonistima kod bronhitisa ili astme (Berodual, Spalmotil…) neretko prijavljuju da im srce brže radi. Ovo je očekivana pojava – tahikardija (fiziološka – sinusna tahikardija) je redovan pratilac inhalacija, ali je i to normalna reakcija na ove ljekove koji šire sužene disajne puteve, ali i ubrzavaju rad srca.  Ima i bolesti (ovde ne mislimo na bolesti srca) koje direktno ubrzavaju srčani rad. Takva je hipertireoza gdje štitna žlijezda stvara previše hormona koji dovode do ubrzanog srčanog rada. I neke neurološke bolesti (na primjer epileptični napadi) prouzrokuju ubrzanje srca, koje je potpuno očekivano.

Koje bolesti srca mogu biti uzrok ubrzanog srčanog rada

Postoje dvije grupe djece koja pate od tahikardija. Prvu grupu čine djeca koja imaju neku urođenu ili stečenu bolest srca i redovno se prate kod pedijatra – kardiologa. U toku tog praćenja se može očekivati pojava tahikardije što ljekari objasne roditeljima. I pedijatri koji prate ovakve pacijente brzo upute dijete kardiologu kada posumnjaju da se javila tahikardija. Ovi pacijenti zahtkjevaju posebnu pažnju i treba što prkje da stignu kod dječjeg kardiologa jer dugotrano lupanje srca može iscrpjeti ionako oštećeno srce.   Druga grupa djece su ona koja nemaju manifestnu bolest srca, a ipak imaju tahikardije. Naime, kada se ova djeca detaljno ispitaju ne može se naći urođena srčana mana ili neka stečena bolest srca koja je uzrok tahikardije. Uzroci tahikardija kod ove djece se kriju u finim promjenama u strukturi srca koje se ne mogu vidjeti na ultrazvučnom pregledu koji je glavna dijagnostička procedura u procjeni strukture i funkcije srca.  Zato se ovakva djeca pregledaju kod dječjih kardiologa koji se baš bave aritmijama (aritmolozi) koji koriste posebne dijagnostičke metode za postavljanje dijagnoze.

Kako ljekar pronalazi opasne aritmije

Pored detaljnog pregleda, koji uključuje i pregled srca, prvi korak ka dijagnozi je EKG. Elektrokardiogram daje podatke o vrsti eventualnog poremećaja ritma, ali traje kratko (obično ne duže od 30 do 40 sekundi) pa se ne može uvijek “uhvatiti” tahikardija.  Kada dijete ima često lupanje srca planira se i 24-časovno snimanje EKG-a koje se naziva Holter. Kada to treba odlučuje pedijatar – kardiolog koji i tumači nalaze. Postoje i brojne druge dijagnostičke metode, ali one su rezervisane za mali broj djece koja imaju nerazjašnjene tahikardije.

Da li su sve tahikardije opasne

Većina tahikardija nisu opasne!  Ipak, prognoza tahikardija zavisi od vrste ubrzanog lupanja srca. Tahikardije koje potiču iz pretkomora (“gornjeg” dijela srca) nazivamo pretkomorskim (supraventrikularne tahikardije), a one koje polaze iz srčanih komora su komorske (ventrikularne). Iako postoje izuzeci, pretkomorske su manje opasne u odnosu na komorske. Ipak, sve detalje vezani za posebne vrste tahikardija treba razmotriti sa dečjim kardiologom koji ih dijagnostikuje.

Kako se liječe tahikardije

Većina tahikardija se NE liječi, već treba otkloniti uzrok koji je doveo do ubrzanja srčanog rada. Tako kada “oborimo” visoku temperaturu “izliječimo” i tahikardiju.  Da li se tahikardija liječi ili ne zavisi od vrste aritmije, ali i od brojnih drugih detalja koji spadaju u domen subspecijalističkog rada.  Liječenje ogromne većine tahikardija (koje zahtijevaju terapiju) se sprovodi ljekovima koji se zovu antiaritmici. Vođenje terapije je veoma suptilan posao koji obavljaju posebno edukovani dječji kardiolozi, a tretman zahtijeva mnogo strpljenja kod djeteta, roditelja, ali i ljekara.  Kada ljekovi ne djeluju, ili kada je jasno da se radi o trajnom poremećaju ritma (koji neće proći sa rastom i definitivnim formiranjem dječjeg srca) pribjegava se katetrizaciji srca i izvođenju posebnog ispitivanja koje se zove elktrofiziološka studija. Tada se “iznutra” ispita srce i potraži se mjesto koje je uzrok ubrzanog srčanog rada. Uz pomoć posebne opreme se može obaviti eliminacija tog malog dijela srca (obično ne većeg od par milimetara) u definitivno izlječenje tahikardije (ovo se zove raduifrekventna ablacija – RFA). Ova sofisticirana procedura je potrebna kod relativno malog broja djece, ali se vremenom sve više primjenjuje jer daje fantastične rezultate.

Kada se hitno javiti ljekaru

Kao što smo istakli većina tahikardija je bezazlena. Evo situacija kada ne treba čekati sa odlaskom kod ljekara:

–   Ako dijete kome lupa srce ima vrtoglavice, omaglice ili izgubi svijest treba ga hitno odvesti u najbližu dječju bolnicu.
–   Ako se dijete požali da mu srce “neobično” brzo i jako radi u toku fizičke aktivnosti, a tada ima i vrtoglavicu i malaksalost dijete treba povesti na kontrolu. Ovo takođe važi i za djecu koja osjećaju veoma brz srčani rad dugo posle prekida fizičkog napora.
–   Ispitivanje zahtijevaju i djeca koja “iz čista mira” osjete naglo i veoma brzo lupanje srca. Oni opisuju kao da je neko “uključio” srce na brzi pogon, a obično daju dragocjen podatak da je srce isto tako naglo prestalo da lupa (“isključilo se”). Kad ova tahikardija duže traje treba je “uhvatiti” na EKG-u jer će to biti prečica do postavljanja dijagnoze.

Na kraju treba podvući da ogromna većina djece koja se žale da im srce lupa samo ponekad, a da to traje kratko (nekoliko sekundi do nekoliko minuta), a pri tom NEMAJU ozbiljnih simptoma (vrtoglavica, nesvestica, malaksalost…) zapravo NEMA bolest srca koje uzrokuje ove probleme! Takve kratkotrajne – bezazlene tahikardije su obično rezultat rasta i razvoja djece, ali i njihovog “emotivnog statusa” i NISU razlog za odlazak kod ljekara.  Kad traju dugo, kad se djeca žale da ih teško podnose ili ako se prečesto javljaju treba se obratiti pedijatru koji prati dijete pa će se vidjeti ima li potrebe da se dijete uputi dječjem kardiologu na ispitivanje.

Izvor: Moj pedijatar