Vježbamo dobre riječi

29/05/2016 11:21 | by Dusko Mihailovic | No Comments

Strogi smo prema sebi – ako nismo dovoljno brzi,
kad ne uradimo ono što smo rekli da ćemo i kada ćemo,
kad mislimo da ništa što uradimo nije dovoljno dobro.
Vičemo na sebe u sebi kada se spotaknemo,
kada nam zagori mlijeko
ili kažemo pogrešnu riječ
pogrešnoj ili pravoj osobi.
Sjećam se tatinih riječi da ne moraju svi planovi da se ostvare,
da je to u redu,
da je dobro kada se neki planovi mijenjaju,
jer život nije iscrtana mapa naših granica,
uspona,
provjerenih i utabanih staza;
da ne možemo očekivati da će neke ulice zauvijek ostati široke,
a potoci pitomi;
da je dobro pustiti se nekad niz rijeku,
popeti se na planinu ili bar brdo
i kad ne vidimo kakva je staza za povratak.
I da li uopšte postoji.

Imam na umu i mamine riječi
da je dobro praviti planove,
da je dobro maštati o tome šta sve možemo,
da je dobro željeti
i mnogo
i lijepo
i nestvarno.
I da ne treba da budemo strogi prema sebi
ako ne postanemo baš ono
što smo mislili da ćemo postati.
Nekada postanemo mnogo više od toga.
Neočekivano. Bolje.

Zato vježbamo da ne govorimo
pašćeš
povrijedićeš se
razboljećeš se.
Vježbamo da ne programiramo i ne obeshrabrujemo.

Volim te.
Možeš ti to.
Ti si hrabra i dobra djevojčica. Hrabra i dobra.
Vjerujem u tebe.
Zaslužuješ.
I meni je bilo tako kad sam bila mala.
Važna si.
Postoji mogućnost da zauviek ostaneš diete. Otkriću ti tajnu.
Hoćeš li da čuvaš moju tajnu?
Molim te, dodaj mi kašiku.
Hvala ti što si mi pomogla.
Dođi da se zagrlimo. Jako.
Slušam te.
Ponosna sam na tebe.
Mnogo smo lijepi na ovom tvom crtežu.
Volim kad razgovaramo.
Divno pričaš priče.
Da, mislim da možemo da spasemo i drveće i ljude.
U redu je da budeš tužna ponekad. I uznemirena. I bijesna.
Imaš sjajne ideje.
Kako ti je to pošlo za rukom? Nauči i mene.
Šta misliš o ovome?
U redu je pogriješiti.
Možeš postati šta god želiš. Ako jako želiš.