PIŠE: Dragana Aleksić, Family Coach
Brzina života, vrsta, količina i dostupnost informacija, fokus roditelja na egzistenciju, neusklađenost njihovog radnog vremena sa vremenom u vrtićima i školama, kao i bezbroj dodatnih dječjih aktivnosti – razlog su što su danas, manje ili više, svi članovi porodice izloženi stresu.
Djeca zbog previše aktivnosti, a roditelji najčešće zbog osjećaja griže savjesti. U radu sa roditeljima prva stvar koju mi navode kao problem je nedostatak vremena da se kvalitetno bave svojom djecom, osećaj da su kao na traci i da obavljaju samo one površne radnje kao što su odvođenje i dovođenje djeteta iz vrtića ili škole, zatim muzičke, sportske, jezičke školice, na rođendane i sa njih, do bake i deke…. I pitaju se kada su to postali vozači svojoj djeci i zašto, pored svega što im „pružaju“, ipak nemaju dobar odnos sa njima?
Kvantitet nije i kvalitet. Ako svoju grižu savjesti roditelji pokušavaju da utišaju tako što će biti na usluzi djetetu ovim, može se reći, površnim radnjama, to neće rezultirati kvalitetnim odnosom i uspostavljanjem mosta povjerenja. Sa druge strane, ne žele sva djeca da imaju popunjen svaki sat u danu i nametanje tog užurbanog ritma može da izazove stres kod mališana. Ona će to jasno pokazati kroz ponašanje – ili će pokazivati otpor ili će postati mrzovoljna, a nekad i bezvoljna. Nažalost, ova ponašanja se često etiketiraju kao nevaspitanje, nepoštovanje i ljenost, pa roditelji ne traže uzrok nego uslovljavaju djecu – Pa, ti si to htio i sad ima da ideš!
Zapitajte se da li su sve aktivnosti želja i potreba djeteta ili ste ih vi izabrali za njega. Čak i kada dijete izrazi želju da ide i na sport i u muzičku školu i na strani jezik i na folklor, preispitajte tu odluku. Možda ono to hoće zato što je neko od njegovih drugova krenuo na te aktivnosti ili jednostavno želi da isproba. I to je sasvim uredu, neka isproba i procijeni šta mu odgovara. Ali to nikako ne znači da treba da ide na sve!
Roditelji nekada slijepo poštuju zahtijeve djeteta, u potrebi da nedostatak zajednički provedenog vremena nadomeste ispunjavanjem želja. Međutim, to ih uvodi u začarani krug – i dalje ne provode vrijeme sa djetetom, a povećao se broj obaveza.
Da biste saznali šta dijete zaista želi pitajte ga – Zašto ti je važno da ideš i na fudbal i da sviraš violinu? I pažljivo slušajte odgovor! Ako kaže da na fudbal ide zato što voli da brani na golu, a da želi da svira violinu zato što nekoliko drugova idu u muzičku školu, pitajte ga – kada bi morao da biraš jednu od ove dvije stvari, na koju bi radije išao? Možda će odgovoriti odmah, a ako ćuti pustite ga da razmisli. Poslije nekoliko dana ponovite razgovor, pa ako dijete i dalje želi i jedno i drugo ispoštujte ga, ali mu i ostavite prostor da vam kaže ako se predomisli ili ako mu postane naporno da ide na obe aktivnosti.
Na kraju krajeva i roditeljima će biti lakše kada saznaju šta dijete zaista želi i tako bar malo rasterete svoj raspored i provedu kvalitetno vrijeme sa djetetom.
