PIŠE: Olivera Kovačević, master psiholog, porodični i partnerski savjetnik

Vjerujem da znate onu izreku “Kakvi roditelji, takva i djeca“. U samo jednoj rečenici toliko mudrosti. Ona nam kaže da roditelji bez obzira šta govore, uče ili savjetuju svoju djecu, ona će usvojiti samo ono što vide. Velika istina je da djeca najviše uče po modelu i to prvenstveno od ljudi sa kojima imaju najveću bliskost, a to su roditelji. 

Da li ste nekada došli u situaciju da vas dijete opomene kako ne radite ono što ste njega do tada učili? Djeca nepogrješivo primjećuju svaku nelogičnost i, pošto uče, imaju potrebu da pitaju zašto je do nje došlo.

Ono što je vrlo bitno da znate jeste da ne možete učiti djecu da budu odgovorna ukoliko vi niste, ne možete tražiti od njih da poštuju starije ukoliko im vi ne dajete takav primjer. Ukoliko primeijtite kod svog djeteta ponašanje koje vam se ne sviđa ili kome ga niste učili, prvo razmislite o tome da li ste mu vi u nekoj situaciji bili uzor za takvo ponašanje?

Često sam u prilici da čujem kako roditelji kažu da današnju djecu više vaspitavaju mediji i vršnjaci nego oni sami. Bez obzira na to što su današnji roditelji u manjoj mjeri fizički prisutni, što zbog prezauzetosti poslom, što zbog egzistencijalnog stresa koji nas sve pogađa, na djecu i njihovo ponašanje u najvećoj mjeri utiču uvjerenja koja im roditelji vaspitanjem prenose. Možda vrijeme, muzika, moda ili žargon nije isti, ali generalno ponašanje djece i roditelja je isto. Odnos prema osnovnim i najvažnijim životnim načelima je isti jer ga vi kao uzori prenosite na svoju djecu.

Današnji roditelji su, čini mi se, previše uplašeni jer misle da bi mogli da učine neki pogrešan korak u vaspitanju svoje djece, pa posežu za „stručnom“ literaturom, strogim poštovanjem savjeta te iste literature i tako čine sebe još uplašenijim i opterećenijim, ne shvatajući da niko bolje od njih ne zna šta je dobro za njihovo dijete.

Svakom djetetu je potrebna samo ljubav i iskrena zainteresovanost. Sve ostale metode oko kojih se roditelji opterećuju i time čine sebe nesigurnima jesu manje bitne.

Razmislite. U kojim situacijama ste se najljepše osjećali i družili sa svojim roditeljima? Šta je za vas bilo najvažnije da vam roditelji pruže? Isto to danas vaša djeca očekuju od vas.

Sve ono što djeci treba je vrlo jeftino, prirodno i ne previše zahtijevno.

Spontanost, otvorenost i iskrenost su osobine koje se u dječijem svijetu najviše cijene, a u svijetu odraslih su prirodne, a vrlo često zaboravljene.

Ako su nam sve ove osobine prirodne i urođene kao živim bićima, zašto roditelji imaju utisak da je njihova uloga teška?

Ukoliko pristupite vaspitanju svog djeteta bez straha da ćete u nečemu pogriješiti, već svoj odnos sa djetetom oblikujete sa nečim što već posjedujete, a to je iskrenost, aktivno slušanje, želja za igrom, osluškivanje dječijih potreba, razumijevanje i ljubav, sigurno ćete od svog djeteta osim ljubavi i privrženosti, dobiti i još jednu ulogu, a to je uloga uzora.

Izvor: Psihologično