Što kauč, pod i kuhinjski pult imaju zajedničko? To su sve prikladna mjesta na kojima djeca mogu pisati domaće zadatke. Takođe, i tišina i muzika i razgovor su prikladne pozadine za pisanje domaćih. Poanta je u tome da otkrijete kako vaše dijete najbolje funkcioniše i nađete okolinu koja odgovara njegovim potrebama.
„Prvo, zaboravite ideju da jedna veličina odgovara svima“, kaže Neil McNerney, dječji i porodični savjetnik i autor knjige „Domaći zadaci:Vodič za roditelje – pomoć bez histerisanja”.
On podstiče roditelje da posmatraju djecu da bi otkrili kako funkcionišu – neka djeca mogu pjevušiti najdražu pjesmu dok rješavaju matematički zadatak, druga se moraju kretati dok čitaju, a trećoj su potrebni tišina i radni sto.
McNerney napominje da nedavna naučna istraživanja vještine učenja i načina na koji ljudi uče kažu da su „neka od novijih otkrića vrlo različita od onoga što govorimo roditeljima već godinama“.
Slijedi pet neuobičajenih savjeta uz pomoć kojih se vrijeme za pisanje domaćih zadataka može puno bolje iskoristiti.
Korisne distrakcije
Ignorišite česte savjete o eliminisanju stvari koje ometaju i o učenju na istom tihom mjestu u isto doba dana. „Otkrili smo da su te tri stvari sasvim suprotne od onoga što većini učenika treba“, kaže McNerney. „Malo distrakcije, ali ne previše, dopušta mozgu da se bolje usmjeri na ono na što se treba fokusirati.“
Distrakcije mogu uključivati muziku, pozadinske razgovore i različita mjesta i vremena za pisanje zadataka. Promjene u rutini i okolini povećavaju sposobnost za učenje kod većine učenika jer, što je novija okolina, vjerojavatnije je da će mozak zadržati informacije.
Distrakcije ne funkcionišu isto kod sve djece i nisu sve iste. Neka djeca žele tihu okolinu. McNerney napominje da „muzika obično ne funkcioniša uz čitanje“. Takođe kaže da televizor uvijek mora biti ugašen tokom učenja zato što „TV ima taj efekt da vas uvuče“.
Kretanje
Neka djeca su fizički tipovi više od vršnjaka. „Ako imate dijete koje se treba da se kreće, omogućite mu to. To je vrlo važno“, kaže McNerney. Da bi pomogli svom sinu da uči, roditelji se mogu dobacivati loptom. McNerney bi postavio pitanje i bacio svom sinu loptu. Sin bi odgovorio i zatim bacio loptu nazad.
„Ako je djetetu potrebno da stoji tokom učenja – odlično! – dopustite mu da stoji.“ Ohrabrujte kretanje kod djece koja imaju potrebu za njim koristeći luckaste nagrade poput trčanja u kuhinju po slatkiš nakon svakog tačnog odgovora.
Učenje s prijateljima
Neka djeca vole da uče u grupama. Danas grupe mogu biti i virtuelne. Ako se vaše dijete može nositi s učenjem u grupi, dopustite mu da se dopisuje s prijateljima tokom učenja. Kad se djeca (fizički) okupe da bi učila, ona će raditi, zatim malo pričati, pa opet malo raditi, opet pričati itd. Kad se djeca dopisuju, nema nikakve razlike, samo je drugi medij u pitanju – sve je to pričanje s prijateljima.
Djeca kojoj više odgovara samostalno učenje i ona koja provode više vremena na društvenim medijima nego pišući domaći zadatak trebalo bi da ostave svoje elektronske uređaje. S prijateljima mogu opet stupiti u kontakt tokom planiranih pauza za dopisivanje.
Česti predasi
Uzimanje kratkih, redovnih, čestih pauza pomaže djeci da duže ostanu fokusirana. Na primjer, McNerney predlaže da osnovnoškolci rade u desetominutnim blokovima s petominutnim pauzama. Roditelji često misle da je to nedjelotvorno zato što djeca provode trećinu vremena na pauzama, ali zanimljivo je to što je tih 10 minuta koje provedu učeći toliko efikasno da je ukupno vrijeme koje provedu radeći domaći zadatak obično puno kraće.
Vježbanje mozga
Kad učite za test, učite kao da upravo pišete test. Većina učenika uči ponavljanjem informacija iz udžbenika ili svesaka. Na dan testa, ipak, moraće se osloniti na svoje pamćenje. Forsiranje mozga da se prisjeti informacija uz pomoć kvizova, igara i sličnog veoma povećava moć učenja i sposobnost prisjećanja.
Izvor: Školski portal
