Mnoga djeca hodaju u snu, a da nema preciznog odgovora zašto to rade. Ima pretpostavki da se mjesečarenje nasljeđuje, traje uglavnom nekoliko mjeseci ili godina, a onda spontano prestaje bez ikakve terapije. Iako je relativno česta pojava kod mališana, nije znak nekakvog emocionalnog niti psihološkog problema.

Može da se izbjegne ako se dijete odmori prije spavanja uz laganu muziku i ranije ode u krevet. Mjesečarenje uglavnom nije opasno i u najvećem broju slučajeva nestaje u pubertetu, pa je u odraslom dobu prisutno tek kod četiri odsto ljudi.

Šta bi roditelji trebalo da znaju o djeci koja pate od ovog poremećaja i kako bi trebalo da se ponašaju? Evo šta kažu stručnjaci:

*Ako zateknete dijete dok hoda u snu, ne budite ga, jer to može da ga prepadne. Odlučno, ali nežno vratite ga u krevet i tiho mu recite da ćete ostati uz njega. U fazi mjesečarenja dijete nije uopšte svjesno svojih postupaka. Obično se događa u dubljem snu, trećoj i četvrtoj fazi, kada je buđenje sporije. Ako se i probudi, nekoliko minuta se osjeća pospano i dezorijentisano. Djeca u principu najčešće hodaju u snu sat ili dva nakon što zaspu, mogu da hodaju par minuta, ali ponekad i dvadeset.

*Oči mjesečara su otvorene, ima “staklast” pogled i ne vidi na isti način kao kada je budan, često misli da je na nekom drugom mjestu ili vidi životinje i čudovišta. Nerazgovjetno govori, ali ako ga nešto pitate, ne odgovara, već nespretno obavlja određene radnje.

*Ako je dijete sklono izlascima van kuće, trebalo bi aktivirati zvono na vratima, kao opominjući signal za buđenje i reagovanje. Mjesečari se uglavnom sami vraćaju u krevet ne sjećajući se noćnog izleta.

*Ukoliko je neophodno liječenje, preporučuje se terapija “buđenje po rasporedu”, pomoću koje se prekidaju ciklusi sna da bi se prekinulo mjesečarenje. Može i da se propiše lijek koji se koristi kod noćnih strahova u vezi sa čim se mora konsultovati ljekar.

Izvor: Novosti