PIŠE: Nikolina Milosavljević, psiholog
Prije nekoliko dana, šetajući se sa svojim djetetom kroz park, imala sam priliku da čujem djelić razgovora između majke i kćeri. Zapravo, radilo se o monologu od strane roditelja, dok je djevojčica starosti oko 10 godina, lutala pogledom. Djelovalo je da je kćerka zaista napravila ozbiljnu grešku i da je majka pokušavala da dopre do njene male savjesti. Možda je djevojčica i slušala lekciju, ali je po neverbalnim znacima djelovalo da je potpuno odlutala u neki svoj svijet. Što bi naš narod rekao: „U jedno uho uđe, na drugo izađe“.
Razmišljajući kao majka, vjerovatno bih i ja ušla u ulogu savjetodavca i “mora da radiš kako ti ja kažem, zato što ja znam šta je najbolje za tebe” stav. Naravno, većina roditelja to i radi baš zbog toga što ima dobru namjeru i vidi sebe kao osobu koja treba da pokaže pravi put svom djetetu. Međutim, posmatrajući objektivno, ova dobronamjerna strategija nije uvijek korisna zato što dovodi do prekida konstruktivne komunikacije.
Činjenica je da ljudi generalno ne vole da poslušaju savjete. Ljudi vole da budu saslušani kada imaju neki problem. U trenucima kada ih obuzmu vrlo intenzivne emocije ljutnje, straha, brige ili nezadovoljstva, i kada žele da govore o tome, i ako im neko i ponudi neki savjet, vrlo često taj savjet i ne čuju. Isto tako i djeca kada pogriješe, svjesno ili nesvjesno, i ukoliko su za tu grešku kritikovani, kažnjavani ili im se drže duge lekcije (kada su roditelji u stavu “mora da radiš kako ti ja kažem”), emotivno se zatvaraju i mogu postati nesaradljiva.
Kako biste svoje dijete dobili kao saradnika koji je spreman da razmisli o svojim postupcima i u sledećoj sličnoj situaciji izabere da se ponaša na adekvatan način, onda je potrebno da se ugrizete za jezik i isključite savjetnika u sebi. Zatim je potrebno da se pretvorite u uho i slušati u vezi čega konkretno je vaše dijete uznemireno ili zašto je izabralo da se ponaša na određen neprihvatljiv način. Nakon toga, važno je isključiti svog unutrašnjeg kritičara i truditi se da prihvatite djetetovo viđenje stvari.
Tek kada ispunite ova tri koraka i izađete u susret djetetovoj osnovnoj emocionalnoj potrebi da bude prihvaćeno bez obzira na svoje greške, povećaćete šansu da vaše dijete sarađuje sa vama i prihvati savjete koje imate da mu date.
Izvor: Koučing za roditelje
