Koliko batine zapravo utiču na psihološki profil djece, budućih odraslih ljudi koji će i sami biti u prilici da odlučuju o svojim i tuđim sudbinama, najbolje ilustruju psiholozi, koji u velikom procentu brojna psihička oboljenja pacijenata dovode u direktnu vezu sa traumama iz djetinjstva. Nažalost, ovu činjenicu svakodnevno potiskuju “rijaliti” segmenti sa društvenih mreža, koji ukazuju da u mnogim crnogorskim domovima i kućni ljubimci imaju bolji tretman od djece.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Bendžamin Perks navodi da je verbalno i fizičko nasilje veoma prisutno u Crnoj Gori, i pojašnjava da djeca koja žive u strahu razvijaju se pod stalnim pritiskom i stresom koji napada njihov fizički i kognitivni razvoj.

“Takvo nasilje obično ima tri karakteristike: često se vrši u određenom trenutku bijesa, razlog za nasilje je obično to što roditelj u trenutku doživi ponašanje djeteta kao ličnu uvredu – što zapravo nije slučaj i, treće, mislim da roditelj obično ubrzo zažali zbog nasilja. Oni koji tvrde da bilo kakav oblik nasilja nad djecom može da se izmjeri i da bude uspješan za disciplinovanje djeteta su nerealni”, navodi Perks.

U policiji tvrde da je iz godine u godinu sve manji broj prijavljenih slučajeva nasilja nad djecom, dok, s druge strane, Ministarstvo rada i socijalnog staranja bilježi njihov porast.

Na šta tačno ukazuju ovi podaci niko ne može sa sigurnošcu reći jer se ne može procijeniti koliko slučajeva ostaje neprijavljeno. Na to ukazuje i šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, a podaci koje iznosi nijesu zavidni.

“U Crnoj Gori je to tabu tema i velika vecina slučajeva se nikada ne prijavi. Međutim, najmanje jedno od tri domaćinstva u Crnoj Gori fizički kažnjava djecu. Štaviše, jedan od 10 građana poznaje nekoga ko je bio žrtva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, iako velika većina žrtava u ovom društvu nikada ne govori o tome“, kazao je Perks za Vikend novine.

Šamar zbog plača u prodavnici, vikanje zbog neposlušnosti, batinanje zbog loših ocjena i dalje su dio crnogorske svakodnevice. Mediji su sve više zainteresovani za ovu tematiku, zakonska rješenja se sporo, ali sigurno upodobljavaju najboljim interesima djeteta. U sjenci međutim ostaju zlostavljanje, pedofilija, pornografija i slični oblici teškog nasilja nad djecom.

Iz kancelarije ombudsmana, na čelu sa Šučkom Bakovićem, ne govore pojedinačno o ovim vrstama nasilja, a isto je i sa Upravom policije.

Osim toga, podaci koji su VN dostavljeni iz resornog ministarstva govore da je evidentno svega 11 od ukupno 220 slučajeva nasilja, koliko ih je bilo 2014. godine. Imajući u vidu navedeno, reklo bi se da seksualno zlostavljanje ne stanuje u Crnoj Gori, ali je realnost, po riječima stručnjaka, drugačija budući da ovaj vid nasilje ostaje tajna, vrlo često porodična.

Slično je i sa pornografijom dok u javnosti vlada mišljenje da smo koliko-toliko zaštićeni od ove pojave, iz UNICEF-a tvrde suprotno da je ovaj vid nasilja jednako zastupljen kod nas kao i svuda u svijetu.

“U odnosu na broj stanovnika, bogatstvo i povezanost zemlje, dječja pornografija rasprostranjena je ovdje kao i u drugim zemljama”, navodi Perks.

UNICEF, kako je kazao, radi sa institucijama sistema na jačanju kapaciteta obavještajnog rada policije koji ima za cilj praćenje, hapšenje i gonjenje onih koji šire dječju pornografiju putem interneta.

Upravo zato što niko sa preciznošću ne može reći koliko slučajeva nasilja nad mališanima ostaje daleko od očiju nadležnih, teško je utvrditi koji je oblik nasilja najzastupljeniji. Kao jedan od najučestalijih problema Perks izdvaja fizičko kažnjavanje djece.

“Mnogi roditelji pogrešno vjeruju da je to dobro za njihovu djecu, ali svi dokazi u stvari pokazuju da djeca izložena fizičkom kažnjavanju imaju lošije rezultate u školi, na poslu i kasnije u životu. I zanemarivanje je veoma često. Postoje porodice koje ne mogu da zadovolje osnovne potrebe svog djeteta, zbog problema sa mentalnim zdravljem ili zavisnošću, na primjer. Ali postoje situacije kada dijete odrasta u ambijentu gdje stvari na površini izgledaju dobro, ali su roditelji emotivno veoma udaljeni i to utiče na dugoročnu sposobnost djeteta da uspješno formira odnose i da ima povjerenje u druge ljude”, navodi on.

Neadekvatno postupanje sa djecom kao najtežu posljedicu za sobom povlači izuzimanje djeteta iz porodice, a razlozi za takvo postupanje su različiti. Iz Ministarstva kažu da je među prvima na listi grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti, nasilje u porodici, te problemi u ponašanju i integrisanju djeteta. U toku 2014. godine je iz porodica izdvojeno 35 djece, a u toku 2015. godine 26 djece.

“Djeca koja su izdvojena iz porodice uglavnom su zbrinuta u drugoj porodici ili u instituciji. Veliki broj djece je smješten u srodničke porodice, gdje su im za staratelja postavljeni bliski rođaci. Takođe, znatan broj djece je smješten u JU Dječiji dom Mladost u Bijeloj”, navodi se u odgovorima tog Vladinog resora.

Zaštitnik je od 149 pritužbi iz oblasti dječjih prava, koliko ih je bilo u radu za 2015. godinu, imao samo nekoliko onih koje su se odnosile na bilo koji oblik nasilja. U sektoru dječjih prava najčešće djeca prijavljuju nasilje, uglavnom je vezano za školsku sredinu i u najvećem procentu je vršnjačko.

Izvor: CDM