PIŠE: Sarah Clark,  Mothering.com/

Neću da okolišam zato pređimo na stvar. Jedna stvar koja materinstvo čini težim nego što zaista jeste su naša OČEKIVANJA.

Jedna prijateljica mi je to rekla kada sam bila trudna sa prvim djetetom. Mora da sam je pitala za savjet šta poslije porođaja. Rekla mi je da je najbolja stvar koju mogu da uradim da nemam nikakva očekivanja. Ja sam, naravno, pomislila da mora da je u depresiji ili nešto slično. Ko danas nema očekivanja? Kakav smor od žene!

Sad kad se prisjetim svog iskustva, bila je u potpunosti u pravu. Da me je neko pitao šta čini dojenje, nošenje bebe, njegu bebe, spavanje i sve što ide uz materinstvo, mnogo težim nego što zaista jeste morala bih da priznam da to nije situacija sama po sebi koliko moja očekivanja kakav život treba da bude.

Razmislite o snu novorođenčeta.

Mnoge bebe se bude često tokom noći kako bi jele. To je potpuno normalno ponašanje za njih.

Ali ako u prozoru za pretragu na Pinterestu ukucate riječi “beba” i “spavanje” na vas će se obrušiti lavina linkova ka postovima koji savjetuju kako da naterate bebu da prespava noć. Vidno je prisutno očekivanje da beba treba da spava i da svi imaju neki način da to ostvare.

Priznajem da je teško kad ste nenaspavani zbog bebe koja neće da spava. Ja imam četvoro djece. Znam to. Ali opet tvrdim da polovina problema leži u tome da mi očekujemo da treba da spavamo. Držimo sat pored kreveta. Gledamo ga svaki put kada se probudimo i ponovo kada beba napokon zaspe. Brojimo sate sna ili nespavanja i pričamo ljudima o tome osjećajući se loše i tužno zbog neispunjenog očekivanja.

Zatim tokom dana, nakon neprospavane noći, OČEKUJEMO od sebe da napravimo ručak, odemo na posao, obavljamo svoje uobičajene aktivnosti i funkcionišemo kao normalni ljudi. Pijemo kafu kako bismo funkcionisali onako kako očekujemo da treba. Ovo očekivanje naravno dovodi do osjećaja neuspjeha kada ne možemo da ispunimo svoja očekivanja.

Razmislite o dojenju.

Dojenje je prirodna i normalna biološka funkcija i mnogi od nas OČEKUJU da tako i funkioniše. U našem modernom vremenu dojenje u stvarnom životu može biti stvarno teško, sa puno otežavajućih okolnosti kao što su: nedostatak mliječnog tkiva, dojenje nakon carskog reza, dojenje djeteta sa vezanim jezikom, dojenje nakon porođaja uz dodatak medikamenata i drugo.

Ove poteškoće često iznenade žene i donose osjećaj neuspjeha natovaren krivicom i osjećajem stida, pri čemu se žene često osjećaju usamljeno u procesu savladavanja ovih problema.

Šta je sa postporođajnim periodom?

Prije nego što sam dobila dijete, činilo mi se da je svaka žena koja ima dijete, a koju znam, dotjerana, srećna i nakon dvije sedmice poslije porođaja se vratila normalnom životu. Koliko teško to može biti? Žene stvarno čine da materinstvo izgleda lagano. Naročito poznate i slavne žene.

Isto sam očekivala od sebe same. Trebale su mi godine da shvatim da su steznici i antidepresivi pomagali svakoj od njih da bukvalno drže stvari pod kontrolom. To me nije spriječilo da nastavim da se užasavam svoje prekomjerne težine (mjesecima) nakon porođaja i nije mi davalo osjećaj ženstvenosti dok beba ne bi napunila devet mjeseci.

Željela bih da su me sve ove godine očekivanja o meni i mojoj djeci opametile, ali istina je da ništa nisam naučila. Cijelo vrijeme se borim sa mojim školarcima.

Zašto se ponašaju ovako?

Zašto imaju poteškoća sa školom?

Zašto trpe bol?

Šta je uzrok ovom razočarenju? Ja u stvari i nisam razočarana mojom djecom. Ja ih zaista volim takve kakvi su.

Ne, stvar je u tome da su moja OČEKIVANJA da su moja djeca najbolja, da imaju odlične rezultate i da su “savršena” zapravo srušena i to je dovelo do velike patnje i bola. To nije toliko situacija sama za sebe već su moja očekivanja da stvari treba da budu drugačije.

Ja i dan danas postavljam ciljeve i pravim planove i ciljam visoko za stvari do kojih mi je stalo. Otarasiti se očekivanja ne znači odustajanje. To znači da otkrivam da stvari nisu bajkovite. To znači biti u redu sa nesavršenošću. To ne znači da ne treba da težite savršenosti, to samo znači da oprostite sebi (i drugima) kada je ne postignete.

Prevela: Dragana Stanković