Jedan od velikih problema savremenog roditeljstva jeste što raste broj roditelja koji pokazuju roditeljsku nemoć. Oni su vaspitno nemoćni jer ne uspevaju da utiču i oblikuju ponašanje svog djeteta. Na kraju, oni ne uspijevaju da pripreme dijete za samostalni život u društvu i time ispune svoju roditeljsku dužnost.

U konfliktnim situacijama u kojima zahtijevaju od djeteta nešto što ono odbija da učini – oni mu popuštaju. Rezultat je da u sukobu dvije volje, djetetove, kojom upravlja djetetov nagon da izbjegava neprijatnost, i roditeljske, kojom upravlja želja da se dijete socijalizuje – prevladava djetetova volja. A dijete koje se ne podredi roditelju odbija da se podredi bilo kome i zahtijeva u kasnijem životu da se svi podrede njemu, tako da ne izrasta u funkcionalnu odraslu osobu.

Iako se ljudi slažu da je nemoć nešto negativno, i na njenu suprotnost – moć – ne gledaju pozitivno. Pogotovo u vezi sa vaspitanjem djece. Pitamo se: da li je bolje biti nemoćan ili moćan; da li je problem u moći ili njenoj zloupotrebi?

Imenica moć u vezi je sa glagolom moći: moćan je onaj koji može da ostvari ono što želi. A kada ljudi ostvare svoje želje, tada osjete osjećanje zadovoljstva ili sreće, ako su želje bile njima veoma važne. Zato ljudska želja da se bude zadovoljan i srećan je neodvojiva od izvjesnog stepena lične moći.

Kada osoba živi sama na nekoj planini ili na pustom ostrvu, tada samo od nje zavisi šta može, a šta ne može da uradi. Kada neka osoba živi u ljudskoj zajednici, tada se njena moć meri time koliko je u stanju da utiče na druge da joj pomognu da ostvari svoje ciljeve i želje. Zato je moć – socijalna moć.

Roditeljska moć je vrsta socijalne moći jer roditelj utiče na dijete da se ono, u aspektima koje roditelj doživljava kao važne, ponaša na poželjan način. Da bi to postigao, roditelj mora dijete upozoravati, obavještavati, zahtijevati, pohvaljivati i nagrađivati, kritikovati, prijetiti mu kaznom i kažnjavati. Ali u svemu tome mora da ima mjeru kako ne bi pretjerao sa nametanjem svoje volje djetetu i upao u suprotnu grešku roditeljske premoći.

Previše moćan ili premoćan roditelj šteti djetetu. To čine oni roditelji koji stalno prezaštićuju dijete ne dozvoljavajući mu da se od njih odvoji i da nešto radi samostalno, ali i oni koji dijete opterećuju različitim aktivnostima u kojima očekuju da bude izuzetno uspješno. U ovu grupu ubrajamo i one koji dijete maltretiraju zato što ga ne prihvataju.

Savremeni roditelji treba da izbjegnu zamku nemoći, ali i da ne upadnu u zamku premoći. To mogu da postignu ako jasno pokazuju djetetu da ga vole, ali i da su autoritet koji ga disciplinuje. Pomaže i ako u nekim situacijama roditelji ne gledaju kako se dijete osjeća, već na to koju životnu lekciju ono tada treba da nauči.