PIŠE: Girotondo blog
Samopouzdanje djeteta je važna stvar jer to je njegova subjektivna i često emotivna procjena koliko ono samo vrijedi u ovom širokom svijetu. Samopuzdanje je ono što djeci daje hrabrost da istražuju svijet, prihvate nove nepoznate izazove i da pritom vjeruju sami u sebe i svoje snage.
Pomoći djetetu da razvije zdravo samopouzdanje nije nimalo lak zadatak i lako se saplesti o sitne i česte greške. I onda se jednog dana rastužimo zbog izjave djeteta kojom odaje nedostatak samopouzdanja ili nas uplaši prevelika doza egocentričnosti tog malog bića.
Kojim greškama narušavamo ili previše hranimo samopouzdanje djeteta?
Kritikovanje djeteta
Kad kritikujemo djecu, vrlo lako, a opet nenamjerno to radimo tako da kritikujemo i njih kao osobe. Kad im kažemo da smo se razočarali u njih rušimo kockice njihovog samopouzdanja, a time i volju i želju da se suoče s novim izazovima. I tako pomalo vežemo njihovu sposobnost uz uspjehe i neuspjehe, što nikako nije dobar osnov.
Daleko od toga da djeca ne zaslužuju i kritike s vremena na vrijeme. Tada trebaju dobiti kritike svojih postupaka, a ne sposobnosti.
Previše hvaljenja
Naspram kritikovanja, imamo i drugu krajnost: previše hvaljenja. Iako pohvale hrane samopouzdanje, bitno je znati kada i kako ih koristiti. Kao i kod kritika, pohvalite konkretne postupke djeteta i njihov trud umjesto generalnih floskula kojima obično hvalimo osobne crte pojedinca.
Kontrolisanje života djeteta
Umjesto stalnog koordinisanja djetetovih radnji, možemo ih voditi i savjetovati dok ne nauče sami, a onda trebamo da naučimo da ih pustimo ih da sami istražuju i nezavisno od nas otkrivaju nove stvari. Ako taj put utabamo od malih nogu, biće nam lakše kad porastu jer onda ćemo moći razgovarati s njima o dobrim i lošim stranama izbora, a to im neće djelovati kao da im namećemo svoj izbor ili kao da pokušavamo na njih prenijeti svoje neispunjene ambicije. Dajte im da pronađu svoja interesovanja i onda ih u tome beskrajno podržavajte.
Kad radimo sve umjesto djeteta
Iako odrasli vjerovatno puno stvari mogu napraviti bolje i brže, nije stvar u brzini ni kvaliteti. Ako pustimo djecu da to urade sporije i uz pokoju grešku, dajemo im priliku da razvijaju nezavisnost, uče da rješavaju probleme i razmišljaju svojom glavicom, ali i da nose se s frustracijama i razvijaju upornost, kad ne uspiju iz prvog pokušaja. A ponekad i mi, odrasli, od njih možemo naučiti nove načine razmišljanja, one orginalne dječje!
Stremljenje savršenstvu
Postavljanje visokih očekivanja može imati sasvim suprotan učinak na dijete od onog željenog. Djeca mogu biti pod stresom i u velikom strahu da nas ne razočaraju, a u takvo stanje sigurno nije plodonosno za razvoj i učenje. Ponekad se najbolje uči iz sopstvenih greška i nemojte djecu štititi od njihovih grešaka i oduzimati im pravo na njih. Radije ih naučite da greška ne znači neuspjeh, sve dok učimo iz nje. Greške nas mogu podučiti tome koji pristupi rješavanju problema nisu dobri, a samim time nam mogu otvoriti i nove horizonte.
Zanemarivanje komunikacije
Zdrava komunikacija stvara pozitivno porodično okružje i jača emotivne veze. Način i količina komunikacije s djecom takođe utiče na samopouzdanje djeteta. Iako imamo prenatrpane dnevne rasporede, uvijek bi trebalo pronaći vremena da uvažimo djetetova osjećanja koje nam komunicira, pokažemo interesovanje za ono čime se bavi i pitamo pitanja uz koja ćemo bolje shvatiti njihova mišljenja.
Aktivno slušanje onoga što govore bez prekidanja pomaže djeci da shvate da su važna i da su nam njihove želje, osjećanja, potrebe i mišljenja važni.
Uspoređivanje s drugom djecom
Ovo je sigurno jedna od prvih i najgorih grešaka u rušenju samopouzdanja koju roditelji krenu da prave još dok je dijete u pelenama. Nije važno ako upoređujemo dijete s drugom djecom ili čak samim sobom u mlađem uzrastu, dijete će to često doživiti kao poruku da nije dovoljno dobro. Nijedan čovjek nije isti kao neko drugi pa tako ni uspoređivanja nemaju smisla niti donose išta dobro.
Izražavanje sopstvenog nedostatka samopouzdanja
Dobar način za podsticanje razvoja samopouzdanja djeteta je da mu pokažemo dobar primjer istog kod sebe. Iako zvuči strašno, ipak je istina: djeca nas stalno posmatraju i slušaju (ovo drugo ipak u manjoj mjeri :)). Zato govorite sami o sebi pozitivno i budite model koji će ih naučiti saosjećanju, ljubaznosti i na kraju samopouzdanju.
Podstičući razvoj samopouzdanja djeteta pomažemo djetetu da shvati da je sposobno nositi se i s uspjehom i neuspjehom. Da bismo to postigli, bitno je pružiti im situacije gdje će doživjeti oboje, poput sporta. Na kraju, ono što je bitno je da znaju da ste vi tu za njihi da vi vjerujete u njih, nekad i više od njih samih!
