Bakterija Escherichia Coli ili skraćeno E. Coli odgovorna je za 85% infekcija, odnosno upala u mokraćnom sistemu.

Mokraćni sistem sastoji se od dva bubrega, mokraćne bešike, dvije mokraćne cijevi (koje spajaju bešiku i bubrege) i mokraćnog kanala (uretre). Osnovna funkcija mokraćnog sistema je da iz organizma filtrira i izbacuje otpadne stvari i toksine, reguliše elektrolite i održava ravnotežu tečnosti u tijelu. Ukratko, bubrezi filtriraju našu krv i proizvode urin. Urin putuje mokraćnim cijevima u bešiku gdje se skuplja do pražnjenja tj. mokrenja, kroz mokraćni kanal.

Kao što i samo ime govori, infekcija mokraćnog sistema zapravo je infekcija ili upala bubrega, bešike, mokraćnih cijevi ili kanala. Obično se javlja kada bakterija iz crijeva pronađe svoj put prema mokraćnom sistemu kroz mokraćni kanal. Ako je imunološki sistem jak, on može sam uništiti bakterije pa do upale nikada ne dođe. Osim Escherichie Coli, upalu mokraćnih organa mogu izazvati i bakterije Staphylococcus saprophyticus, Pseudomonas aeruginosa i Klebsiella pneumonia.

Kako je Escherichia Coli dospjela u mokraćni sistem?

Ova bakterija nalazi se u probavnom sistemu, odnosno crijevima čovjeka i životinja. Postoji više sojeva ove bakterije. Neke su potpuno bezopasne, a neke izazivaju ozbiljne upale probavnog ili mokraćnog sistema. Escherichia Coli u probavi čovjeka završi zbog kontakta s fecesom ljudi ili životinja, odnosno konzumiranjem hrane ili vode koja je zagađena ovom bakterijom. Možemo je dobiti preko nedovoljno termički obrađenog mesa, nepasterizovanog mlijeka i mliječnih proizvoda i sirovog, neprokuvanog povrća (npr. blitve, spanaća, jabuka i sličnog povrća koje se često sirovo miksa u razne napitke i sokove). Neka djeca E. Coli “pokupe” kupajući se u zaraženim vodama, na primjer, jezerima, bazenčićima, rijekama. E. Coli može živjeti u probavnom sistemu, a da nikada ne pravi problema kod zdrave osobe.

Ako E. Coli živi u probavnom sistemu, kako dospije u mokraću? Kod djece, kao i odraslih, bakteriju sebi možemo prenijeti sami – iz anusa u mokraćni kanal nakon obavljanja nužde.

Simptomi infekcije mokraćnog sistema izazvane bakterijom Escherichia Coli

Infekcije urinarnog sistema vrlo su česte kod djece. Do 5. godine, oko 8% djevojčica i do 2% dječaka imaće barem jednu takvu upalu. Najčešće upale kod djece su upale mokraćnog kanala i bešike. Stanje se naziva cistitis.

Simptomi zavise od uzrasta djeteta i području koje je zahvaćeno infekcijom. Kod beba i male djece simptomi su najčešće generalni (a uz to još ne znaju reći gdje ih boli ili pecka), pa je infekciju ponekad teško odmah detektovati. Dijete će biti osjetljivo i iritabilno, ponekad će izgubiti apetit pa čak i povraćati, pa roditelji često prvo pomisle na probavne probleme. Kod beba i djece često je jedini simptom povišena ili visoka temperatura koja se ne može ili se vrlo teško snižava.

Kod starije djece i odraslih, upravo simptomi otkrivaju na kojem dijelu mokraćnog sistema je infekcija buknula.

Kod upale mokraćne bešike dijete će se žaliti na:

– Osjećaj peckanja ili boli prilikom mokrenja.
– Čest nadražaj na mokrenje iako je bešika prazna i dijete nema ništa da pomokri ili okri vrlo male količine urina.
– Česta noćna buđenja zbog odlaska u toalet.
– Ponovna pojava noćnog mokrenja nakon što je dijete uspostavilo kontrolu i naučilo da ide u toalet.
– Povišena ili jako visoka temperatura (iako se ostali simptomi mogu javiti i bez temperature).
– Bolovi u donjem dijelu leđa ili stomaku (odmah ispod pupka, na području bešike).
– Urin jakog, intenzivnog mirisa, zamućen i/ili s tragovima krvi.

Isti simptomi javljaju se i kod upale bubrega, ali tada je dijete vidno bolesno, slabo, ne jede, ima jako visoku temperaturu, groznicu, osjeća bol na donjim leđima sa strane (gdje se nalaze bubrezi), povraća i/ili je malaksalo i jako umorno.

Zašto djevojčice češće pate od infekcija mokraćnog sistema?

Zanimljivo je da žene pate čak četiri puta češće od upala mokraćnog sistema nego muškarci i 50 odsto žena imaće je barem jednom u životu. Tako je i s djecom, a češće će ih dobijaju djeca koja imaju porodičnu anamnezu sličnih problema, odnosno čiji roditelji takođe imaju ili su kao mali imali problema s infekcijama mokraćnog sistema. Ukoliko imate djevojčicu, šanse su puno veće da će barem jednom tokom djetinjstva završiti kod ljekara s dijagnozom urinarne infekcije.

To se događa zato što djevojčice, odnosno žene imaju puno kraći mokraćni kanal, pa bakterija puno brže dospije u mokraćnu bešiku. Osim toga, završetak mokraćnog kanala nalazi se puno bliže završetku debelog crijeva (anusa) gdje E. Coli živi i odakle se može lakše prenijeti u mokraćni kanal brisanjem nakon obavljanja nužde.

Kako izgledaju pretrage?

Kada dijete dobije temperaturu ili se požali na peckanje kod mokrenja ili na neke druge bolove, važno je što prije posjetiti pedijatra i što ranije detektovati infekciju kako se ne bi proširila na bubrege i izazvala ozbiljnija oštećenja. Lijekar će pregledati dijete i opipati organe mokraćnog sistema. Nakon toga će uzeti uzorak mokraće na analizu. Iz te analize lijekar će odmah vidjeti radi li se o bakterijskoj infekciji. Vrlo je važno da pedijatar napravi detaljnu bakteriološku analizu prije nego propiše određeni antibiotik jer nisu sve bakterije osjetljive na sve antibiotike. Trajanje terapije kao i doza zavisi od tipu infekcije i soju bakterija koje su uzrokovale upalu.

Liječenje infekcije mokraćnog sistema

Kao i druge bakterijske infekcije i E. Coli najčešće “uništavamo”, odnosno liječimo antibioticima. Liječenje je u najvećem broju slučajeva uspješno, a infekcija može biti opasna ako bakterija uđe u bubrege, a upala ostane duže vrijeme neliječena. U najgorim slučajevima dolazi do trajnog oštećenja bubrega, zatajenja bubrega i trovanja krvi.

Dijete bi se u periodu od 7 do 14 dana trebalo osjećati bolje, a infekcija  antibiotskom terapijom sanirana. Pridržavajte se uputa lijekara ili farmaceuta o doziranju antibiotika, ne prekidajte terapiju na svoju ruku i pratite dijete prilikom odlaska na mokrenje. Peckanje i bol prilikom mokrenja trebalo bi da se smanje 2 do 3 dana od početka uzimanja antibiotika. Temperaturu mjerite ujutro i naveče, pa ako je ona viša od 38,5 kod male djece ili viša od 38 kod beba, ne ustručavajte se ponovno dijete povesti kod ljekara. Podstičite dijete da pije što više tečnosti ali izbjegavajte slatke napitke poput gaziranih sokova ili napitke s dodatkom kofeina.

Nakon popijene kure antibiotika, lijekar mora ponovno napraviti analizu urina da bi potvrdio da je bakterija očišćena iz mokraćnog sistema.

Važno je znati još jednu činjenicu, a to je da postoji soj Escherichia Coli bakterije nazvan Beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL) koji je otporan na većinu antibiotika tj. lijekova. Zato, ako je vaše dijete imalo upalu mokraćnog sistema, a antibiotici nisu pomogli, moguće da se bakterija pokazala otpornom na propisani lijek, što znači da se upala ponovno vratila.

Ukoliko se infekcije ponavljaju, pedijatar treba da traži  dodatne pretrage i da bi isključio potencijalne abnormalnosti urinarnog trakta. Neke od mogućih pretraga su ultrazvuk bešike i bubrega ili rentgentsko snimanje tokom mokrenja (pretraga poznata kao i cistouretrogram ili cistografija kojom se dokazuje vezikoureteralni refluks, najčešća anomalija mokraćnog sistema kod djece zbog koje djeca imaju ponavljajuće urinofekcije). Ono što će lijekar tražiti su eventualne abnormalnosti u strukturi i/ili funkciji urinarnog trakta. U nekim slučajevima pedijatar će vas odmah uputiti na specijalistu urologa ili nefrologa.

Prirodni lijekovi za ublažavanje infekcije

Sok, kapi ili čaj od brusnice dokazano ublažavaju boljke izazvane urinarnim infekcijama pa će vam ih preporučiti i sam pedijatar. Kod upale bešike navodno pomažu i čajevi od zove i anisa ali je važno provjeriti je li dozvoljen i u kojim omjerima za konzumaciju djeci.

Djetetu takođe nudite namirnice koje generalno djeluju antiupalno. Među njima su: limun, maslinovo ulje, med, svježi peršun, bijeli luk i sl.

Kako spriječiti infekcije?

– Kod pelenaša, u prevenciji može pomoći redovno mijenjanje pelena kako bi se umanjilo širenje i “putovanje” bakterija.
– Naučite dijete da ne zadržava mokraću, jer vlažna i topla bešika je idealno mjesto za razmnožavanje bakterija u urinu.
– Pripazite da je dijete stalno hidrirano, odnosno da pije dovoljno tečnosti  i proizvodi dovoljno urina, jer na taj način se mjehur “ispira”, a bakterije izbacuju iz njega.
– Za kupanje koristite blage sapune koji ne iritiraju sluznicu i donje rublje od prirodnog pamuka.
– Kod obavljanja “velike” nužde, naučite svoju djevojčicu ili dječaka da se uvijek papirom briše prema leđima, a ne prema mokraćnom kanalu.
– Nakon obavljanja svake nužde, igranja u parku, boravka vani generalno i posebno prije jela, neka djeca dobro operu ruke.
– Upozoravajte djecu da prljave prstiće ne stavljaju u usta.
– Hranu, posebno meso obavezno dobro termički obradite (na minimalno 70 stepeni C) prije konzumiranja.
– Djeci servirajte pasterizovane mliječne proizvode i mlijeko.
– Povrće i voće jako dobro operite prije konzumiranja.

Escherichia Coli kod beba

Kada s bebom posjetite pedijatra i ako isti posumnja da beba ima infekciju urinarnog trakta, moraće od bebe da uzme ti uzorak mokraće. Međutim, bebicu ne možete nagovoriti da u ordinaciji piški, odno sno istisne uzorak. Zato će pedijatar vjerovatno obaviti jednu od sljedeće dvije pretrage:

1. Uvesti bebi kateter, odnosno sprovesti tanku cjevčicu kroz mokraćni kanal da bi uzeo uzorak urina za analizu.
2. Dati vam tzv. kesicu u koju će se beba pomokriti sljedeći put kad joj prirodno dođe. Ova metoda nije baš najpouzdanija jer se tada u kesicu skupe i bakterije koje se nalaze na vagini kod bebe. Drugim riječima, test može biti pozitivan na bakterije, a da se zapravo ne radi o bakterijama u bešici, već bakterijama koje su pokupljene van mokraćnih organa, “usput”, s vagine.

Ukoliko lijekar utvrdi da je došlo do infekcije, staviće bebu na antibiotike koje će beba dobiti intravenozno ili u obliku sirupa. Uz to, savjetovaće vam davanje koncentrata brusnice kroz kapi koje možete kupiti u apotekama. Ukoliko se odlučite za davanje čaja od brusnice, pazite da je namijenjen za upotrebu kod odojčadi (djeca do 12 mjeseci) odnosno pročitajte uputstva koja to potvrđuju zajedno s uputstvima o doziranju (moraju se nalaziti na pakovanju proizvoda). Davanje bilo kakvih dodataka, zahtijeva strogo poštovanje doze koju je preporučio ljekar. To se posebno odnosi na čepiće za skidanje temperature.

Uz antibiotik svakako idu i probavni problemi, pa je dobro bebici davati probiotik, takođe uz konsultacije s pedijatrom.

Nakon liječenja antibioticima, potrebno je ponoviti analizu mokraće i krvnu sliku kako bi se utvrdila uspješnost liječenja.

Bebi treba normalno nuditi sve obroke, dojiti i nuditi joj dovoljno tečnosti, idealno vode ili nezaslađenog čaja.

Izvor: Klinfo.hr