Kada ovako nešto kažu autori koji su svojim tezama pokušavali promijeniti roditeljstvo iz starog u novo, moderno, onda zaista možemo utvrditi da tu nešto ne štima.

Priznajmo, jesmo rastrgani – želimo svoju djecu vaspitati na liberalniji način, a pritom se stalno čudimo što naša djeca nisu kao što smo bili mi. Nisu poslušna, razmažena su i najgore od svega – ne znaju da cijene ništa – ni starije, ni roditelje, ni igračke, ni svijet oko sebe. Što se to tako strašno dogodilo tokom protekle dvije decenije?

O ovoj je temi progovorila britanska autorka knjige Budi smiren roditelj Emma Jenner koja je tokom dvadeset godina dadiljanja djece na dva različita kontinenta došla do zaključaka da sve što se trudimo napraviti s našom djecom čini se da nije dobro. Jer zaista, postoje problemi s kojima se roditelji više ne znaju nositi.

Mnogo je razloga za ovu tezu, a ovo su neki od najočiglednijih. Ako ste jedan od onih roditelja koji se s ovim problemima ne susrijeće znajte da radite dobar posao i samo tako nastavite! Možda ste upravo vi pronašli najbolji model roditeljstva kojim ispreplićete stare dobre vrijednosti s modernim generacijama djece.

Niko nema pravo vaspitavati vaše dijete osim vas samih

Vjerujemo da ste se mnogo puta od kada imate dijete našli u situaciji da neko drugi pokušava nešto reći vašem djetetu koje je napravilo nešto što nije u redu i pritom ste se vjerojatno silno uzrujali jer niko, baš niko nema pravo ništa reći vašem djetetu. Zar nije tako? A sjećate li se da je nekada bilo sasvim normalno da na nas, dok smo bili djeca, zagrme i susjedi i vaspitačice  – doslovce svi koji su se našli u blizini nemirnog djeteta imali su, i uzimali su sebi za pravo da kažu što dijete radi. I to ne samo da je bilo normalno, bilo je to ispravno jer smo mi tako bili odgajani gdje god smo bili.

Današnji roditelji smatraju da samo oni imaju pravo nešto reći svom djetetu, a pritom ne primjećuju kako upravo njihovo dijete nije savršeno i još gore – kako to dijete zapravo ne sluša ni svoje roditelje, ali dobro znaju da im niko, baš niko sa strane nema pravo ništa reći. Jer su ih na to roditelji mnogo puta upozorili.

Sve se podređuje djetetu

Ponekad je podređivanje djetetu jednostavno previše. Ne mislite li to? Jeste li i vi jedan od roditelja koji će na svaku djetetovu molbu, plač, traženje, skakati i činiti sve kako bi udovoljili svom djetetu. I to jako često stavljaju ispred svojih potreba, a zaista ne bi trebalo biti tako. Naravno da ćete djetetu dati da jede ako je gladno, ili piti ako je žedno, ali dizati se po noći pet puta da bi dijete popilo gutljaj vode, ili pojelo pola griza nečega što ste mu pripremili – ne, to je zaista previše.

Današnji roditelji jednostavno moraju znati da reći „ne“ djetetu nije osobina lošeg već dobrog roditelja jer kako se sada čini, moderni roditelji upravo ovakvim postupanjem prema svom djetetu jure prema tome da svoje dijete pretvore u vrlo bezobrazne, nestrpljive i nasrtljive ljude koji su navikli tokom svog odrastanja dobiti sve što požele – odmah i sada!

Uostalom, toliko je primjera kada majke ili očevi zbog neke dječje želje ostavljaju svoje poslove samo da bi ugodili njima. A ko ugađa vama? I nemojte sada reći – kada ćemo im ugađati ako ne sada kada su još mali? Pod broj jedan – tako ćete ih naučiti i teško ćete ih kasnije moći okrenuti, i pod broj dva – jesu li i vama tako ugađali, ili se vi upravo zbog roditeljskog „ne“ i ne sada“ postali mnogo ranije samostalniji, strpljiviji i uopšte sposobniji brinuti se o sebi samima.

Vaspitanje na koji se danas oslanjamo ide niz dlaku djetetu, a dobro znamo da život nije takav, niti će biti takav prema našoj djeci. Zato ih radije već sada pripremite da neće dobiti sve i uvijek. Radi dobrobiti njih samih!

Ko je kod vas glavni?

Kao nastavak na prethodnu tezu postavlja se i ovo pitanje – Ko je kod vas glavni? Vi ili dijete kojem ste, a što se jako često događa, morali zamijeniti tanjiriće jer u prvom nije htjelo jesti? To je toliko banalna, a opet jako slikovita situacija koja slikovito pokazuje da se dječje želje, koliko god one bile notorne, ispunjavaju u gotovo svakom domu. I to nije dobro jer vas djeca tako drže u šaci. I nije to lijepo za čuti, ali je tako, jer pokušajte vi kao odrasla osoba postupati poput svoje djece i vidjećete na kakve ćete reakcije nailaziti.

To su samo djeca

Kada dijete šutne prolaznika nogom, počupa tuđu igračku, ne odazove se na vaš poziv, ne pospremi stol nakon jela, ogluši se na poziv da spremi igračke … sve su to situacije kada je najlakše reći – pa on je samo dijete. Činjenica je da je ono dijete, ali ko kaže da dijete ne može biti odgovorno, poslušnije, ko kaže da dijete ne može imati veću samokontrolu? Mislite li da vaše dijete nije sposobno biti bolje?

Varate se i to samo zato što je vama jednostavnije ići linijom manjeg otpora nego se potruditi i djetetu opet i opet usađivati lijepe manire, strpljivost, darežljivost, poštovanje. Sve to djeca mogu usvojiti samo je pitanje hoćete li vi biti istrajni u tome?

Lakše je uvaliti im mobilni u ruke

Naravno da je jednostavnije djetetu u javnom prevozu, u gostima ili u čekaonici dati mobilni u ruke – da se zabavi i da ne divlja, odnosno ne sramoti vas, ali nije li upravo to jedna ogromna greška koju činimo?

Ako im damo mobilni u ruke kada god ne znamo što bi s njima? Zar nije tako? I što im tako poručujemo – evo ti mobilni da se ne moraš nikada naučiti zabaviti sam, da nikada ne moraš razmišljati kako ćeš se ponašati dok moraš strpljivo i mirno sjedjeti i ćutati. Ili bi bilo bolje naučiti ih upravo to, koliko je god to malo teži put za nas roditelje.

Izvor: Index.hr