Praznici su pred nama a to znači da je ispod jelke gomila slatkiša. Djeca ih dobijaju s oduševljenjem i žele da ih pojedu što prije, ne razmišljajući da bi bilo zdravije za njih da neke ostave i za kasnije. Roditelji se u ovoj situaciji zaista trebaju naoružati strpljenjem i mudrošću kako bi djecu uspješno nagovorili na postepeno konzumiranje slatkiša, dio po dio. A to ponekad zna biti teško s obzirom na to da su mališani zaista teški i uporni pregovarači kada nešto požele.
S obzirom na to da slatkiši nisu ni blizu zdrave ishrane, ali su tako ukusni i sa svakim zalogajem zovu na još, potrebno je već unaprijed zauzeti čvrst stav i pravila oko kasnije konzumacije. Primjerena porcija slatkiša za dnevnu konzumaciju ne bi smjela prelaziti više nego što stane u dlan dječje ruke, bilo da se radi o bombonima ili čokoladicama. Previše slatkiša u kratkom vremenu može izazvati mučnine, bolove u stomaku i nagli porast šećera u krvi. Ako govorimo o kalorijama, ne savjetuje se da djeca pojedu više od 100 kalorija slatkiša dnevno.
Osim toga, nezavisno od prazničnog perioda, slatkiši nikad ne smiju zamijeniti obrok s pravim nutritivnim vrijednostima, već se moraju smatrati isključivo poslasticom između ili nakon obroka.
Kako bi djeca bila zasićena hranom i u manjoj čežnji za slatkim, nutricionisti preporučuju obroke s velikim udjelom proteina.
Kako djeci dozirati gomile slatkiša koje su dobili ispod jelke?
Roditelji bi već unaprijed, prije praznika trebalo da porazgovaraju s djecom oko pravilne konzumacije slatkiša. Odnosno, ako to nisu učinili, dati im do znanja zašto nije dobro za njih i njihovo zdravlje da pojedu sve odjednom.
Neki od argumenata roditelja mogu biti:
– mučnina,
– bolovi u stomaku,
– “ako danas pojedeš sve, sjutra ne možeš očekivati nove slatkiše”;
– dajte djeci do znanja da imaju zaista mnogo slatkiša na raspolaganju i neka ih raspodjele na više dana;
– dajte im osjećaj odgovornosti: neka djeca shvate koliko su sretna i privilegovana što baš ona imaju mogućnost da pojedu toliko slatkiša.
Kako bi to ostvarili:
– dajte im do znanja da slatkiši neće nigdje pobjeći, i sutra će biti tu i imaće mogućnost da ih jedu, samo postepeno i u granicama
– omogućiti da im da sami odaberu slatkiš koji danas žele pojesti.
Ako djecu ni na koji način ne uspijete uvjeriti u posljedice loše odluke da odjednom pojedu sve ili većinu slatkiša, dajte im i mogućnost izbora da pojedu odjednom koliko žele. Nakon što iskuse da su odrasli zaista bili u pravu braneći im preveliku konzumaciju odjednom, djeca će na sopstvenoj koži, ali na teži način iskusiti koliko je odluka bila pogrešna. Mnogi su to već, ne vjerujući u “slatkiše za sjutra” iskusili, i kao djeca, i kao odrasli, na ovaj teži, ali najmanje ispravan način.
Izvor: Klinfo
Vesna Konatar
imam …pojedem pola…
Ana Lekovic
Taktika koje se ne odricemo je – podijeliti sa onima koji nemaju 😉 ucite djecu humanisti, a i oni kojima ponesu ih uvijek pocaste…i to im bude sasvim dovoljno, jer u drustvu je sve sladje 😉 vrate se kuci presrecni 🙂
Probajte 🙂