PIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja

Vaše dijete često ima tantrume – nekontrolisane izlive bijesa – vrišti, plače uz zadržavanje daha, baca se na pod i udara rukama i nogama, valja se po podu, grize i šutira, udara glavom o zid i slično. Pokušali ste da razgovarate, ali bezuspješno, jer dijete nije moglo da vas čuje, zatim ste pokušali da ga podignete sa poda u namjeri da ga  zagrlite i umirite, ali ono je još bjesnije počelo da vas šutira i da se otima. Tada ste i sami osjetili bijes i počeli da vičete: “To je ružno ponašanje, ne smiješ to da radiš…”  Pitate se zašto se vaše dijete tako ponaša, da li tako reaguju i druga djeca, kako da ostanete pribrani i šta da radite u tim situacijama? U teoriji sve izgleda jednostavnije, ali u praksi se često osjetite bespomoćno i pitate se kako da postupite u konkretnoj situaciji.

Ti neočekivani, nagli i nekontrolisani izlivi bijesa kod male djece zovu se tantrumi i variraju po učestalosti i intenzitetu, prvenstveno u zavisnosti od djetetovog temperamenta i okruženja u kome se nalazi. Podjednako su česti kod dječaka i djevojčica s tim da su neka djeca sklonija izlivima bijesa, te se kod neke djece se javljaju često, a kod neke ponekad ili vrlo rijetko.

Zašto moje dijete ima tantrume?

Tantrumi nastaju zbog toga što dijete ima potrebu da se oslobodi onoga što mu izaziva nelagodnost, ali nije u stanju da obuzdava emocije, da vlada njima. Njegove mentalne i motorne sposobnosti se razvijaju brže nego sposobnost komunikacije, te ne umije verbalno da izrazi svoju frustraciju.  Zbog toga počinje da vrišti, plače, da se valja po podu i slično. Mnogo je situacija koje su za dijete frustrirajuće (ne može samo da dohvati igračku, ne može da ugura kocku u kutiju, ne smije da dira utičnicu, ne umije riječima da kaže šta traži, a mama ne umije da čita njegove misli…), a pored toga poznato je da malo dijete želi sve sada i odmah, a to nije uvijek moguće (dijete želi da jede supu istog momenta, a ne može jer je supa vrela i treba sačekati da se ohladi). U tim situacijama dijete osjeća napetost, ljutnju i dolazi do odigravanja tantrum, jer dijete ne umije da obuzda osjećanja nastala usljed frustracije, niti da ih verbalno izrazi.

Tantrumi se najčešće javljaju kod djece uzrasta od jedne do tri godine. Ovaj period se još naziva i periodom prkosa i otpora jer ga karakteriše i faza negativizma kada dijete često izgovara „ne“ i „neću“ , te je veoma naporan za jednu mamu. Međutim, dijete ne nastupa sa izlivima bijesa da bi vama napakostilo. Tantrumi su sastavni dio sazrevanja. Većina djece ih preraste i vremenom nauči da kontroliše osjećanja. Starija djeca su manje sklona tantrumima jer su zrelija i tolerantnija na frustraciju, mada ponekad se i šestogodišnjak može ponašati kao dvogodišnjak, naročito ako je naučio da pomoću izliva bijesa može da dobije ono što želi.

Kako reagovati na tantrume?

Ono što vas najviše zanima je kako da u tim situacijama  ostanete pribrani i kako da se postavite, jer poznato je da i one najstaloženije mame u takvim situacijama gube živce. Prije nego što na djetetov izliv bijesa odreagujete bijesom, zastanite i prisjetite se da vaš bijes neće umanjiti njegov bijes. Ne reagujte momentalno, istog trena čim dijete počne sa tantrumom, već udahnite duboko i napravite pauzu od tridesetak sekundi da biste imali vremena da razmislite kako je najbolje da postupite kako biste izašli na kraj sa tantrumom. Ne zaboravite da se radi o normalnoj  fazi djetetovog razvoja koja je prolazna, da vi niste krivi što dijete ima tantrume, niti ono to radi da bi vama prkosilo. Vjerovatno se pitate šta treba da uradite da dijete što prije prestane sa izlivom bijesa, ali zapravo dijete treba da ispolji ta snažna osjećanja nastala usled frustracije, a ne da ih potiskuje. Koliko god vam njegovo vrištanje i plakanje paralo uši, imajte u vidu da je za dijete zdravo da da oduška frustraciji.

-Pružite djetetu fizičku sigurnost za odigravanje tantruma.

– Odvedite ga na sigurno mjesto gdje ne može da povrijedi sebe i druge,  a ako je dijete potpuno van kontrole, potrebno je da ga čvrsto, ali smireno pridržavate kako ne bi povrijedilo druge i sebe.

Nije lako gledati, a ni slušati dijete koji vrišti, plače, grca, udara pesnicama… i ne zna šta će sa tim bijesom u sebi, ali jednostavno mu treba dati prostora i vremena da izbaci to iz sebe. Vaši naredni postupci u situaciji  kada dijete ima tantrume zavise od uzrasta djeteta, uzroka tantruma i same situacije u kojoj se nalazite. Treba da pokušate da shvatite šta se zapravo događa, odnosno šta je izazvalo izliv bijesa kod djeteta jer od toga zavisi kako ćete se ponašati. Npr. izliv bijesa treba ignorisati ako nastupi nakon što ste djetetu nešto zabranili, ali ako dijete ima tantrume jer se suočava sa gubitkom ili je doživjelo razočaranje, onda je to potpuno drugačija situacija i tada izliv bijesa ne treba  nikako ignorisati, već dijete treba zagrliti i utješiti.

Tipične situacije u kojima dijete doživljava tantrume:

Vašem trogodišnjem djetetu je nestao plišani meda kog je donio u vrtić. Tražio ga je sa vaspitačicom, ali nije uspio da ga nađe. Kad je shvatio da mora poći kući bez mede, počeo je histerično da plače i udara nogama o pod. U ovoj situaciji djetetovo ponašanje ne treba ignorisati, jer se ono suočava sa gubitkom mede i potrebna mu je utjeha, saosjećanje. Najbolje je da ga zagrlite i kada se plač stiša kažete: “Tužan si jer ti je nestao meda. Kako mogu da ti pomognem?“ Tako mu stavljate do znanja da ga razumijete i saosjećate sa njim, da ste tu za njega i učite ga kako da imenuje to što osjeća.

Kutija sa igračkama vaše trogodišnje ćerke je gore na ormanu. Odbijate da joj spustite kutiju: “Kutija je sada gore jer nisi skupila igračke“. Odjednom nastupa sa provalom plača i bijesa, ali vi ne trebate da popustite. Ako popustite i udovoljite joj samo da bi prestala sa izlivom bijesa, onda bi tantrumi mogli postati redovna pojava jer će shvatiti da to ponašanje dovodi do cilja. Ignorišite njen izliv bijesa tako što ćete nastaviti sa svojim aktivnostima i nećete obraćati pažnju na nju, ali je držite na oku i ne ostavljajte je samu u prostoriji naročito ako je tantrum veoma intenzivan i ako je sklona da tom prilikom povrjeđuje sebe i druge.

Dvogodišnje dijete razumije više nego što umije riječima da izrazi. Ima neku svoju potrebu koju ne umije da saopšti i osjeća se isfrustrirano. Svoju ljutnju, umjesto riječima, izražava izlivima bijesa. Npr. donijeli ste djetetu šolju jogurta jer je izrazilo želju da pije jogurt, ali ono vam ljutito kaže: “Neću to“ i počne odjednom snažno da plače. Kažete: ”U redu. Ne želiš jogurt” i odnesete šolju. Vraćate se iz kuhinje, a dijete udara pesnicama po stolu i bijesno viče: ”Jooogurt, daj mi, daj mi, daj mi jogurt!” Pretpostavljate da vjerovatno želi voćni jogurt, ali da ne umije riječima da kaže. Ukoliko odmah donesete voćni jogurt  i ispunite mu želju, teško će tantrumi nestati sami od sebe, jer će dijete shvatiti da se to ponašanje isplati, da dovodi do cilja. Očekivaće da i sledeći put pročitate njegove misli i otrčite da donesete to što traži. Pored toga, na ovaj način ga ne podstičete na usvajanje novih riječi, jer zašto bi se trudilo da nauči da kaže ako mu mama donese to što želi čim zaplače. Najbolje je da sklonite dijete na neko mirnije mjesto da ne bi srušilo ili razbilo ono što se nalazi na stolu. Kažite mu: “Kad prestaneš da vrištiš, doći ću kod tebe“.Tokom trajanja tantruma dijete ne može da vas čuje, niti može da razumno da razmišlja, pa nema svrhe da pokušavate da razgovarate. Tek kada se dijete smiri, kažite: “Kada vrištiš, ne znam šta želiš. Hajdemo do frižidera da mi pokažeš šta želiš“… Kako dijete raste, tako se i se govorne vještine sve više razvijaju, te se nivo frustracije smanjuje, a izlivi bijesa postaju rjeđi.

Vaš dvoipogodišnji sin pokušava sam da obuje čarapice, ali mu ne ide, pa počinje da udara nogama o pod i da plače. U namjeri da mu pružite podršku i utjehu, pokušali ste da ga zagrlite i rekli: “Skoro si uspio, hoćeš li da ti pomognem?“ On se naljutio još više i odgurnuo vas uz riječi: “A sam ću, hoću sam, hoću sam, pusti meee!” U ovoj situaciji je važno da ostanete strpljivi. Pustite ga da da oduška svojoj ljutnji, ali mu stavite do znanja da ste tu ako vas zatreba: “Ok, biću na krevetu, zovi me ako ti budem potrebna”. Tek kada se smiri i potraži vašu pomoć, posavjetujte ga kako može lakše da navuče čarapicu, a ako vidite da ne može sam, pomozite mu. Na ovaj način ga učite kako se savladavaju prepreke, šaljete mu poruku da vjerujete u njega, da bude uporan, da je u redu potražiti pomoć i da ste tu za njega.

Vozite automobil. Dijete od godinu dana se nalazi u svom autosjedištu. Odjednom počinje da mlatara rukama i nogama i histerično vrišti. Može biti da je gladno, žedno, umorno, da mu je mokra pelena, da mu je pretoplo, da mu se izula patofna, da se osjeća nelagodno u autosjedištu, da se ljuti što ste stali, jer ne razumije da morate da stanete kada je crveno na semaforu, da mu se ne dopada muzika koju ste pustili, da samo želi da ga uzmete, da traži vašu pažnju… Nije uvijek jednostavno utvrditi uzrok tantruma, ali otklanjanje uzroka tantruma (ako je uzrok mokra pelena, tantrum će prestati kada presvučete dijete) ili sprječavanje pojave tantruma (ako ste primijetili da dijete počne sa tantrumom kad god na red dođe određena pjesma na CD-u, premotajte na sledeću pjesmu) predstavljaju rješenje u ovoj situaciji.

Nalazite se kod rođake koja ima blizance od osamnaest mjeseci. Vaš četvorogodišnji sin odjednom ljutito pita: “Kad ćemo da krenemo kući?“ Odgovarate: “Za pola sata“. Odjednom dijete počinje da se valja po podu i vrišti: “O, ne opet, za pola sata, neee…“ U ovoj situaciji je najbolje da odvedete svog šestogodišnjaka u drugu prostoriju (zbog toga što daje loš primjer mlađoj djeci i što može nekog da povrijedi) i kažete mu da je razgovor moguć tek kada prestane da vrišti. Vaši pokušaji da razgovarate sa djetetom tokom odigravanja tantruma će biti bezuspješni, jer je dijete tada toliko preplavljeno emocijama da ne može da vas čuje, da procesuira informacije i da razumno razmišlja.

Kada dijete prestane da vrišti, razgovarajte o onom što se dogodilo i kažite šta ubuduće treba da radi kada se nađe u sličnoj situaciji: ”U redu, dosadno ti je, ali to ne znači da treba da se valjaš po podu. Ako želiš moju pažnju, ako želiš da sjednem pored tebe i da se igramo, onda mi to kaži, dovoljno je da kažeš, nema potrebe da se valjaš po podu i vrištiš.” Na ovaj način mu šaljete poruku da se problemi rješavaju razgovorom i da bijes može kontrolisati tako što će ga pretvoriti u riječi. Imajte u vidu da starija djeca često svjesno koriste tantrume da bi bilo po njihovom ili da bi dobila pažnju, jer su uvidjela da roditelji reaguju na to ponašanje i da je to pogodan način za ostvarivanje cilja, pa tantrumi mogu postati obrazac ponašanja i u kasnijem životu. To su takozvani manipulativni tantrumi.

Vremenom, kako dijete raste, ono postaje sve samostalnije, spretnije, zrelije, razvija se njegovo poimanje sebe i svijeta oko sebe, uči da izražava potrebe na adekvatan način, da osjećanja izražava riječima, te tantrumi postaju sve rjeđi. U međuvremenu, ne zaboravite da mu poklanjate pažnju i kada se ponaša prihvatljivo, da ga grlite i ljubite i kada je radosno, a  ne samo kada mu je potrebna utjeha.

Izvor: Centar za mame