PIŠE: Nikolina Milosavljević, dipl. psiholog, psihoterapeut na superviziji

Kada se prisjetim svog djetinjstva u periodu novogodišnjih i božićnih praznika, uvijek mi se u sjećanju javlja slika mog brata, mog deke i roditelja gdje se svi zajedno igramo orasima, bacajući ih ka zidu. Kada se orah odbije, dokotrlja se do nas, a pobjednik je onaj čiji je orah najbliži nama. Ne sjećam se da li je ta igra trajala 5 minuta ili smo to igrali satima. Takođe, ne se sjećam šta sam za taj praznik dobila u paketiću. Ono što mi je ostalo urezano je gromoglasni smijeh kada orah odleti na čudnu stranu, naša vesela lica, i toplina koju sam u tom trenutku osjećala, okružena svojom porodicom.

Koliko vas se sjeća poklona koje su željno iščekivali? Ili osoba koje su to poklonile?

#1 Poklonite djetetu sjećanje na prijatna osjećanja

Djeca (a kasnije odrasli) ne pamte te sitnice i činjenice. Oni pamte prijatna ili neprijatna osjećanja koja su doživjela u određenim trenucima. Novogodišnji božićni praznici su posebno značajni za našu kulturu, ali nisu jedini koji doprinose da neka osoba doživljava svoje djetinjstvo kao prijatno ili neprijatno. Važno je kakav se odnos stvara između roditelja i djece svakodnevno.

#2 Prepoznajte i, zdravom interakcijom, izađite u susret sržnim emocionalnim potrebama svog djeteta

Kada je dijete malo, roditeljski instinkt je da ga nahrani, ugrije i održava higijenu. Međutim, to nije dovoljno da bi se stvorili uslovi da ta beba jednog dana bude mentalno zdrava osoba.  Za tako nešto potrebno je ispunjavati i sržne emocionalne potrebe.  Kada one nisu zadovoljene u ranom uzrastu, kroz nezdrave interakcije sa djetetom, daju teško ispravljive posljedice po odrasli život djeteta.

#3 Nastavite da učite i vježbate svoje roditeljske vještine i kad postanete bake ili deke

Svi roditelji žele dobro svom djetetu, i te greške u odgajanju se dešavaju uglavnom slučajno i bez loše namjere. One najčešće nastaju iz neznanja („ne znam“), a nekada roditelji nemaju dovoljno vještina („ne znam kako“), vremena ili uvida kako njihovo ponašanje utiče na dijete.

Međutim, prepoznavanje i način ispunjavanja sržnih emocionalnih potreba je, zapravo, vještina koja se uči. Ukoliko roditelj želi da kroz zdravu interakciju sa svojim djetetom stvara takav odnos koji će omogućiti da se sve te bazične emocionalne potrebe zadovolje i stvore uslovi da dijete postane mentalno zdrav odrasli, onda će biti spreman da radi na sebi i ispravlja te greške.

Izvor: Koučing za roditelje