Ako ste prosječna porodica s djecom, vaš dom je dekorisan s nekoliko, za divno čudo „preživjelih”, predmeta i gomilom šarenih igračaka za koje ste se nadali da će zaokupljati pažnju vaših mališana.

Povremeno ih sklanjate jer se zaželite malo reda ili se nadate da biste, kroz neko vrijeme, ponovo njima mogli da iznenadite djecu. Jer, sve te igračke su djeca „jako željela”, a sad ih nalazite ispod kauča, jastuka, gazite po njima i prijetite da ćete ih sve pobacati…

Jesu li takve prijetnje ili stvarno bacanje igračaka – pravo rješenje? Ili postoji drugi način na koji možete prenijeti poruku kako svaka stvar i igračka u kući ima svoje mjesto?

Prvo se zapitajte jesu li vašoj djeci sve te igračke potrebne. Dokazano je da gomilanjem igračaka postižemo suprotan efekat od željenog i da se djeca s puno više zanimanja igraju kad su okružena s manje igračaka. Višak ih zbunjuje i opterećuje.

Dakle, najjednostavnije rješenje je da se riješite viška igračaka onda kad mališana nema u blizini. Ne treba da ih bacite, poklonite ih nekome ili ih na neko vrijeme sklonite iz vidokruga djece. Na taj način ćete omogućiti djetetu da se stvarno bavi igračkama koje ga u ovom trenutku najviše zanimaju, a za kasnije ćete imati zalihu novih.

Ako selekciju napravite promišljeno, za većinu igračaka koje ćete skloniti, dijete vjerovatno neće ni pitati.

Kako pospremanje igračaka postaje rutina?

Nakon što ste pospremili, porazgovarajte s djetetom i recite mu što od njega očekujete. Objasnite mu da je pospremanje igračaka njegova odgovornost i da to treba da uradi po završetku igre.

U početku dijete treba podsjećati, a potom će mu to postati navika. Možete i odrediti broj igračaka koje se smiju iznijeti iz dječje sobe u ostatak stana. Tako ćete izbjeći “kukanje” oko količine igračaka koje treba pospremiti.

I nepoštovanje dogovora ima svoje posljedice, ali ih uvedite tek kad pospremanje igračaka postane rutina ili barem kad su sva pravila jasna. Tada možete na neko vrijeme oduzeti nepospremljenu igračku, ali na način da što jasnije s djetetom prođete razloge koji su doveli do toga. Budite dosljedni i nemojte popustiti pred plačem ili ispadima bijesa. Povratak igračke treba da zasluži budućim ponašanjem.

Još jedan način da pospremanje igračaka djeci postane rutina je da uređivanje doma bude porodična stvar. Npr. kako se približava veče, pustite ugodnu muziku i svi skupa prionite na uređenje doma, kako bi vas ujutro dočekao lijep i uredan. Ubrzo će svi uvidjeti koliko je lakše kad “se male ruke slože”, a preostalo vrijeme do priprema za spavanje iskoristite za porodične nježnosti, dogovore o idućem danu i opuštanje.

Važno je i shvatati da djeca vole svoje stvari i njihov poredak u domu, jednako kao što to vole odrasli. Sada samo te afinitete treba pomiriti. Djeca imaju pravo da se bave svojim stvarima u svojoj kući. Ako imaju svoju sobu, dopustite im da je urede onako kako žele, nemojte im nametati svoju volju.

Neka to zaista bude njihov vlastiti prostor pa će s puno više veselja provoditi vrijeme u njemu, prije osjetiti odgovornost spram njega i željeti da bude lijep i uredan.

Izvor: Zelena učionica