Istraživači sa univerziteta California, Dale i Yale otkrili su da je liječenje disleksije u što ranijem uzrastu ključno za smanjenje raskoraka u školskom napretku između disleksične i tipične djece.

Prema izvještaju objavljenom u The Journal of Pediatrics Raskorak kod učenika u čitanju je prisutan već u prvom razredu osnovne škole i traje i u tinejdžerskim godinama, disleksija utiče na 17 do 21 odsto populacije školske djece.

Disleksija je poteškoća u razvoju i pravilnim tretiranjem moguće je smanjiti njezin uticaj na svakodnevni život, ali po pravilu je, jer nije bolest, nije moguće potpuno izliječiti. Disleksija može varirati od vrlo blage pa do vrlo jako izražene. S vježbama je potrebno početi čim se ustanovi da je riječ o disleksiji, a najčešće je to moguće već u predškolskom uzrastu. Nikada nije kasno početi s vježbama, a osobe koje počnu vrlo rano pokazuju znatno brži i veći napredak.

Istraživači su analizirali 44 učenika od prvog razreda osnovne škole do drugog razreda srednje, usmjeravajući pažnju na mlađe razrede kako bi dokazali da je fokusiranost na čitanje, koje nastupa tek u trećem razredu osnovne škole i kasnije, djelimično odgovorno za odgođene dijagnoze disleksije.

Prema istraživačima, „upoređujući s tipičnim čitaocima, disleksični čitaoci imali su niže rezultate čitanja već u prvom razredu, a putanje njihovog napretka se tokom vremena nikada nisu uskladile s putanjama tipičnih čitalaca“.

„Ova otkrića pokazuju da takve razlike nisu toliko funkcija sve većih nepodudarnosti tokom vremena, nego da reflektuju značajne razlike koje su prisutne već u prvom razredu između tipičnih i disleksičnih čitalaca“, kaže ScienceWorldReport.com.

Istraživači smatraju da, ako želimo da počnemo da smanjujemo raskorak između disleksičnih i tipičnih čitalaca, moramo intervenisati još tokom rane edukacije, u predškolskim ili vrtićkim godinama.

Izvor: Školski portal