Ispitujući roditeljsku strogoću u smislu sputavanja djece i njihove slobode, naučnici sa Univerziteta Westminster razgovarali su sa preko 18 hiljada djece i njihovim roditeljima iz 16 država i došli do zaključka da su najstroži južnoafrički, italijanski i portugalski roditelji.

Strogoću su odredili kao sputavanje dječjeg samostalnog izlaska na ulicu ili putovanja autobusom. U skladu s tim, najopušteniji su roditelji u Finskoj i ostalim nordijskim zemljama, i u Njemačkoj.

S druge strane, u Južnoj Africi 80 odsto roditelja misli da će im dijete udariti auto na ulici, dok je u Italiji i Portugalu procenta zabrinutih roditelja još veći. Danci, Finci, Šveđani i Japanci dopuštaju svojoj djeci ostati napolju i kada padne noć.

Ti se rezultati poklapaju s ocjenom zemalja na UNICEF-ovu popisu „dječjeg blagostanja“. Što je zemlja bolje ocijenjena, to je dječja samostalnost u njoj veća. Ben Fagan Watson, jedan od autora istraživanja, kaže da u lošije ocijenjenim zemljama, osim zaista lošije regulisanog saobraćaja, roditelji trpe i veći pritisak da budu savršeni, a postoji i sklonost da se u svemu vidi opasnost.

Ben Shaw, direktor Instituta za društvenu politiku pri Univerzitetu Westminster, smatra da je dopuštanje djeci da se slobodno i bez nadzora kreću po svom kraju važno za njihovo zdravlje, kao i fizički i mentalni razvoj”.

“Nažalost, djeca širom svijeta nailaze na ograničavanja svoje slobode – ne dopušta im se da sama idu u školu, posjećuju prijatelje ili odlaze na igrališta”, kaže on.

Kao svijetle primjere Shaw navodi Rotterdam i Vancouver, koji su u centru urbane politike stavili djecu, vodeći se izrekom: „Ako je grad dobar za djecu, biće dobar i za sve ostale“.

Izvor: Školski portal