Na pitanje koliko je djece oduzeto roditeljima, u Ministarstvu je Danu kažu da se taj termin ne koristi u zvaničnoj upotrebi, ali se pod tim pojmom podrazumijeva izdvajanje djece iz porodice i pokretanje postupka za ograničenje ili lišenje roditeljskog prava.

Tako je u 2014. godini iz porodica izdvojeno 35 djece, u 2015. godini 26. Prošle godine je pokrenuto i šest postupaka za ograničavanje ili lišenje porodičnog prava, a ove godine čak 15.

„Razlozi za izdvajanje djece iz porodica jesu grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti, nasilje u porodici, problemi u ponašanju djeteta, odnosno povraćaj u vršenju krivičnih djela, bolest roditelja zbog koje nijesu u mogućnosti da adekvatno odgovore na potrebe djece, ali i neregulisan status“, kažu u Ministarstvu.

Djeca koja su u 2014. i 2015. godini izdvojena iz porodice uglavnom su zbrinuta u srodničke porodice, gdje su im za staratelja postavljeni bliski rođaci, dok su neka djeca smještena u Dječiji dom Mladost.

„Jedno dijete koje je smješteno u dom u Bijeloj usvojeno je. Većina djece se i dalje nalazi u srodničkim porodicama ili u institucijama. Postoji slučaj djeteta koje je bilo smješteno u Centar Ljubović u Podgorici odjuna 2014. do septembra 2015. kada je vraćeno u porodicu oca. Takođe, u 2014. jedno dijete je izmješteno od majke i dato ocu na dalju brigu“, navode u Ministarstvu.

Sagovornici Dana ističu da izdvajanje djece iz primarne porodice sa sobom često nosi traumu, ali da je to nekada nužnost zarad njegovog najboljeg interesa.

Stručni saradnik Centra za prava djeteta Dijana Popović Gavranović navodi da istraživanja kod nas pokazuju da je nasilje česta metoda koja se koristi za vaspitavanje djece, te da mališani o tome često ćute, iako to preraste u ozbiljan problem.

„Kada dođe do lišenja roditeljskog prava, nužno je roditelje obavezati na stručno procijenjene tretmane, pratiti sprovođenje tretmana, vršiti nadzor, periodično provjeravati stanje i u odnosu na ishod tretmana preispitivati odluku o lišenju roditeljskog prava i vratiti roditeljima roditeljsko pravo kada se za to steknu uslovi. To je u najboljem interesu djeteta, a dijete mora biti upoznato i uključeno u čitav ovaj proces, uz odgovarajuću zaštitu, pomoć i podršku“, kaže Popović Gavranović.

Ona ističe da odvajanje od roditelja i prekid i gubitak porodičnih veza ostavlja posljedice na dijete i na zadovoljavanje djetetovih potreba.

Ombudsman Šućko Baković navodi da je odrastanje uz oba roditelja od nesumnjive važnosti za emocionalnu stabilnost djeteta, stvaranja osjećaja sigurnosti i identiteta. On ističe da pravo djeteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo kada je to u njegovom najboljem interesu.

„U Crnoj Gori uglavnom većina roditelja savjesno, odgovorno i sa puno ljubavi i pažnje obavlja dužnost roditeljskog staranja. Nažalost, ima onih koji zloupotrebljavaju vršenje roditeljskog prava ili grubo zanemaruju vršenje roditeljske dužnosti. U takvim slučajevima neophodna je intervencija države u najboljem interesu djeteta kako bi se dijete zaštitilo od raznih oblika zlostazljanja i zanemarivanja roditeljskih dužnosti“, kaže Baković.

On je dodao da se institucija na čijem je čelu zalaže da se prema roditeljima koji zloupotrebljavaju vršenje roditeljskog prava, fizički, seksualno ili emocionalno zlostavljaju dijete, prisiljavaju dijete na rad, postiču ga na vršenje krivičnih djela, ili grubo zanemaruju vršenje roditeljske dužnosti pokrene postupak preispitivanja roditeljskih kompetencija i preduzmu neophodne mjere porodično pravne zaštite.