Neka djeca se ponašaju kao da su centar svijeta, a svi ostali ljudi oko njih planete koje se okreću oko sunca. Takvo ponašanje ne poznaje dobne granice, kada postane problem roditelja i djetetovu okolinu, vrijeme je za reakciju.

Naravno, mnogi će reći da ne znaju kako je do toga došlo, ali budimo iskreni, roditelji su uglavnom ti koji dovedu do situacije da se dijete osjeća najvažnijim i najmoćnijim. Normalno je da sasvim malom dijetu treba puno pažnje, ali taj bi nivo trebalo opada proporcionalno djetetovom uzrastu, a ako se to ne dogodi, jedini rezultat je dijete koje uvijek mora biti u centru.

Evo jednog tipičnog primjera djeteta koje traži previše pažnje:

„Mama, dođi da vidiš što sam nacrtala.“
„Jako je lijepo.“
„Ne mogu naći zelenu bojicu.
„Tu ti je, odmah pored ruke.“
„A crvena?“
„Tu je pored zelene.“
„Ne želim više da crtam s bojicama, hoću tempere.“
„Dobro, donijeću ti.“
„Hoćeš ti obojati ovaj cvijet mama?“

Sasvim je normalno da djeca traže pažnju i odobravanje odraslih, ali to postaje problem ako se pažnja traži cijelo vrijeme. Djeca koja su sklona pretjeranom traženju pažnje često su i pravi mali manipulatori – od sasvim običnih i nebitnih situacija skloni su da naprave tragediju samo da privuku poglede i izmame saosjećanje. Pretjerano traženje pažnje nastaje u trenutku kada djetetovi zahtjevi i vaše poštovanje istih kreću kontrolisati vaš život.

Mnoga djeca pribjegnu negativnom ponašanju kako bi privukla pažnju. To vam se možda u fazi dok su još mali ne čini kao neki problem,  ali tu može ležati sjeme iz kojeg će se kasnije u životu, najčešće adolescenciji, razviti drugi nepoželjni oblici ponašanja.

Vaš cilj nije eliminisati djetetovu potrebu za pažnjom i odobravanjem, jer kada se tom željom dobro upravlja, ona može biti alat za postizanje pozitivnog ponašanja. Znači, poenta nije eliminisati želju već iritantna ponašanja koja iz te želje nastaju.

Tako je na primjer dobar odgovor na gornju situaciju:

„Ne mogu sada bojati s tobom jer imam posla, ali za 10 minuta ću moći. Možeš li se toliko strpiti?“ Takav odgovor daje djetetu priliku da dobije što hoće, vrijeme s mamom, ali i da nauči da neće ništa postići ako bude dosadno i naporno jer mama može doći tek za 10 minuta.

Koliko traženja pažnje je previše?

To zavisi od roditelja do roditelja, koliko tačno traženja pažnje vi lično možete podnijeti, a da to ne utiče na vaš zdrav razum? Ali zapamtite ovo pravilo: što više dajete, dijete će tražiti još više. Cilj je postići ravnotežu između onoga koliko vaše dijete traži i koliko vi možete dati, jer nekih dana vas čak i sasvim normalna količina traženja pažnje može odvesti u ludilo.

Ne bi trebalo da dopustite da djetetova želja za pažnjom postane zahtijevanje pažnje, jer kada se to dogodi i dijete ne dobije onoliko pažnje koliko želi kreću napadi bijesa, plač, prigovaranja, vrištanja i svađanja. Naime, djeca razmišljaju na sljedeći način: “Ako sam dobar i mama me ne primjećuje, onda će me valjda primijetiti kada budem nemiran“.

Tri vrste pažnje:

Roditelji svojoj djeci mogu pružiti tri oblika pažnje

1. Pozitivnu.
2. Negativnu.
3. Nikakvu.

Kada primijetite dječje dobro ponašanje ili ga nagradite, to znači da im dajete pozitivnu pažnju. Pozitivna pažnja znači uočavanje pozitivnih trenutaka dječjeg ponašanja, a može se ispoljavati kroz riječ odobrenja, zagrljaj, poljubac, pohvalu ili čak nagradu. Pozitivna pažnja, dokazano je,  potiče bolje ponašanje kod djece.

Negativna pažnja je kada imate fokus na djeci zbog njihovog lošeg ponašanja, a ona krene najčešće u trenutku roditeljeve uzrujanosti. Karakterizuju je prijetnje, ispitivanja, lekcije, ucjene i vikanje. Ali, negativna pažnja djeci je ponekad više nagrada nego kazna i podstiče dalje negativno ponašanje.

Kako se oduprijeti davanju negativne pažnje? Pokušajte je ignorisati i svoj fokus održati samo na pozitivnom dječjem ponašanju i primjećivanju istog.

Negativna pažnja roditelja uči djecu mnogočemu, prije svega manipulaciji. Dijete nauči kako će iživcirati i omesti svog roditelja, a njih same kako da odrastu u naporne, dosadne i problematične pojedince.

Dakle, rješenje je u tome da ne čekate da se pojavi negativno ponašanje da biste ga vi ignorisali i time podstakli ono pozitivno, već u cijelom djetetovom danu primjećujte njegov napore da se ponaša pozitivno. Ponekad nije lako, ali potrudite se primijetiti sve pozitivno i pohvaliti dijete za to. Za takvo nešto doslovno je potrebna vježba, ali vježba koja će vam se sigurno isplatiti.

Provodite što više vremena možete sa svojom djecom, jer njima nije dovoljno da im samo govorite da ih volite, trebate to i pokazati. Izgovor da ste previše zaposleni, a nakon posla previše umorni da biste se dovoljno posvetili djetetu je otužan, jer najvažniji posao roditelja je upravo roditeljstvo.

Izvor: Dječja posla