Bilo da dijete na vaše naredbe odgovara „za minut“ ili ih potpuno ignoriše, to kod roditelja može pobuditi frustraciju. Roditelji potom reaguju na način ili da sami obave to što su tražili od djeteta ili počnu vikati i prijetiti u želji da postignu poslušnost.
Ali ako vaše dijete ne posluša vaša uputstva prvi put i to se ponašanje nastavi, vrijeme je da razmislite o tome što možda pogrešno radite. Ove greške mogu umanjiti uspješnost vaših zahtjeva i podstaći dječje ignorisanje i prkos.
- Previše naređujete
Ako djetetu stalno prigovarate od toga da „pospremi igračke“ do „prestani udarati kašikom po stolu dok jede“, veoma je moguće da će vašem djetetu naprosto dosaditi sva ta gomila naredbi. Ukoliko imate nemirno dijete, naravno da njegovo ponašanje iziskuje više upozorenja, ali bilo bi dobro da ih mudro filtrirate. Na primjer, jedno je reći djetetu da ne vrišti i ne skače u 23 sata jer komšije možda spavaju, a drugo ako mu prigovarate što je u bojanki obojao nešto preko ivice ili da mu kosa stalno ide u oči. Ako dijete konstantno ima vaš glas i vaše pridike kao zvučnu zavjesu iza sebe, naučiće jednostavno ignorisati dosadni glas u glavi, pa neće čuti ni ono korisno što mu imate reći.
Ono što želite od djeteta recite mu jednostavno, a vaše lične želje i preferencije sačuvajte, jer niko, a pogotovo malo dijete ne može nešto obaviti na način baš kako ste si vi to zamislili.
- Dajete slaba uputstva
Pažljivo birajte riječi kojima izdajete naređenja jer su one izuzetno važne. Kažete li djetetu „hoćeš li molim te oprati sada zube“, ono može naslutiti da je zadatak opcion i da ga u stvari ne mora obavezno urafiti pa naravno i neće. Dakle, puno je bolje reći: „Želim da sada opereš zube“. Uputstva morate davati s dozom autoriteta, a ne kao da molite komšiju da vam pozajmi šećera.
- Ponavljate svoja uputstva
Ako stalno prigovarate i prigovarate, naučićete djecu da uopše ne slušaju ono što ste prvi put rekli jer znaju da će doći „još toga“, pa vas možda požele čuti nakon vašeg osmog pokušaja, kada ste već na ivici sa živcima. Umjesto da kažete: „već sam ti pet puta rekla da odeš da pospremiš igračke“, izdajte naređenje samo jednom, nakon čega slijedi upozorenje. Cilj je naređenje, u njegovom prvom zadavanju dovesti do kraja jer vas djeca u protivnom neće doživljavati ozbiljno.
- Niste dosljedni u posljedicama
Ako nešto kažete djeci, a ona vas ne poslušaju i nakon toga ne slijedi ništa, djeci šaljete poruku da ne mislite ozbiljno i da vas ne moraju slušati. Zato, ako ne planirateneke sankcije, ne naređujte, a posebno ne prijetite jer će vas to koštati i zadnje trunke autoriteta. Potrudite se takođe da posljedice budu motivišuće za dijete – raniji odlazak u krevet, odlazak u krevet bez priče ili cijeli dan bez TV-a i primijetićete razliku u ponašanju.
- Ne nudite pozitivno ohrabrenje
Pozitivno odgajanje izuzetno je važno, jer ako samo prigovarate i primjećujete isključivo negativno ponašanje, vaše dijete gubi motivaciju da se ponaša dobro jer tako ne može privući vašu pažnju. Pohvalite djecu kada ugase TV onog trenutka kada ste to od njih zatražili ili ako su došli na večeru prvi put kada ste ih pozvali. Naravno, nemojte pretjerivati i pohvaliti svaki njihov zalogaj i gutljaj, jer se onda gubi smisao svega.
Izvor: Dječja posla
