PIŠE: Girotondo

Obično upisujemo djecu na sportske aktivnosti da potroše višak energije, da poboljšaju motoričke sposobnosti, da se ne dosađuju kod kuće u slobodno vrijeme, da podignu imunitet kroz fizičku aktivnost i boravak na vazduhu… I sve su to dobri razlozi. Ali ima ih još!

Sport je i puno više od same rekreacije. Sport je škola u kojoj djeca uče životne lekcije, koje teško da će naučiti bilo gdje drugo.

Ako vam uspomene na vaše dane u sportu, izmame ponos i osmijeh na lice, već znate o čemu pričam. Ali da pobrojimo sve te dobre strane sporta na jednom mjestu….

6 životnih lekcija koje djeca uče baveći se sportom 

Vođstvo. Bez obzira na to je li dijete vođa ekipe ili grije klupu kao rezerva, naučiće puno o vodstvu. Djeca će sama prepoznati  i oponašati igrače i trenere koji vode i inspirišu druge. Shvatiće snagu pozitivnog stava težiće tome da i sami zrače tom energijom.

Samopouzdanje i pozitivna slika o samome sebi. Ako svaki dan ponavljate istu vježbu, a potom stečenu vještinu prezentirate pred publikom, nužno će rasti i vaše samopouzdanje. Osim toga, djeca će početi određivati sami sebe kao osobe koje teško rade i puno se trude ne bi savladali određenu vještinu, a onda se ne boje uspjeti i pobijediti. Ponekad će djeca iznenaditi i sama sebe: ni ne znaju koliko su dobri u nečemu, dok se ne potrude iz petnih žila i ne pokažu svu svoju snagu. Nema boljeg osjećaja nego kad gledate dijete koje postiže uspjeh za koji je stvarno naporno radilo.

Kontrolisanje emocija. Kad se djeca bave sportom, neprestano se bore i s bujicom emocija. Suočavaju se s uspjehom, ali i neuspjehom, gube utakmice, razočaraju ih članovi tima ali i sami sebe ponekad razočaraju. Svi radimo greške, ali umjesto da nas greške doslovce bace na koljena pa tako propustimo nove šanse, treba naučiti da nema predaje sve do kraja utakmice. Ali nije lako dignuti se nakon greške, izvući lekciju iz nje i boriti se dalje. To je vještina koju treba vježbati od malih nogu.

Timski rad. U sportu timski rad ide dalje od jednostavne saradnje u zajedničku svrhu. Biti dio sportske ekipe znači naučiti, ne samo kako poštovati ljude s kojima se možda i ne slažeš, već i kako uspjeti zajedno s njima. Lekcija koja bi nam svima dobro došla, zar ne?

Treniranje.  Imati trenera znači naučiti slijediti upute i naučiti slušati osobu koja zna više od nas. Nemojte se zadovoljiti lošim trenerima za svoje dijete, jer pravi trener može biti jako važna osoba u odgajanju vašeg djeteta. To nije i ne treba biti osoba koja će vaše dijete naučiti samo tehniku određenog udarca ili pokreta. Osim stručnosti, važno je pronaći odgovornu i pozitivnu osobu kojoj je zaista stalo do djece koju trenira. Pravi trener će biti objektivan, praveden, puno će davati djetetu i od njega će puno tražiti. Trener treba da vidi širu sliku, pratiti napredovanje djeteta u stopu i tražiti od djeteta uvijek mrvicu više nego što ono može. Dijete i trener moraju biti saveznici i prijatelji da bi zajedno nizali uspjehe.

Pravi prijatelji. Sportski timovi su nevjerovatan društveni krug.  Djeca postaju dio kruga u kojem pronalaze drugu djecu sličnih interesa i stavova o sportu, ali i o životu. Jednostavno nauče disati s timom, a takva prijateljstva nerijetko traju cijeli život.

Sretna sam jer moje dijete trenira sport. Ima dana kad joj se i ne ide na trening, a ima dana kad ne može dočekati trening. Dok god ide s radošću, znam da je to to. Nisam bila ni svjesna koliko je stvari tu naučila sve dok nisam shvatila jednu naizgled banalnu stvar: moje dijete ne plače kad je pobijedim u igri Čovječe ne ljuti se