PIŠE: Dragana Stamatović, pedijatar
Stefan ne voli časove fizičkog. Ne mrzi on da igra fudbal, ili košarku ili bilo koju drugu aktivnost. Ali on se plaši odlaska u svlačionicu na kraju časa i tuširanja pred svojim drugarima. Izgleda kao da se njegovo tijelo ”zaglavilo” u mlađem dobu. On je niži od većine ostalih dječaka u njegovom razredu, a njegov glas je dječiji. On je, što je još gore, niži od većine djevojčica. Sramota ga je što i dalje izgleda kao dijete.
Milica zna isuviše dobro šta znači osjećati se ”drugačijom”. Gornji dio kupaćeg kostima nema šta da skrije, on ravno prijanja uz njeno tijelo i nema šta da ga popuni. Većina njenih drugarica ima menstruaciju, a ona čak nema ni nagovještaj da bi se tako nešto moglo dogoditi. Sva je sitna i djetinjasta. Dječaci ne vole takve djevojčice.
Oboje su jako tužni i pitaju se da li je sa njima sve OK i da li će oni jednog dana izgledati kao njihovi vršnjaci.
Šta je to zakasnjeli pubertet?
Pubertet je vrijeme kada se tijelo mijenja i iz obličja dijete transformiše se u tijelo odrasle osobe. Prvi znak da dijete ulazi u pubertet su promjene na tijelu.
Kako znamo da je kod dječaka ili djevojčice počeo pubertet?
Kod djevojaka, primijetiće se da se grudi razvijaju i da stidne dlačice rastu, rast u visinu je naglo ubrzan. Javlja se i prva menstruacija. Oblik tijela se mijenja i od ”dječačkih proporcija” stvara se mlada djevojka koja ima ženstvene proprcije: kukove se šire i dobijaju se obline.
Kod dječaka, počinju da rastu stidne dlačice, zatim dlake na licu. Spljašnje genitalije, testisi i penis se povećavaju. Oblik tijela se mijenja – ramena se šire, a cijelo tijelo postaje mišićavo.
Šta je uzrok ovih promjena koje uočavamo na tijelu pubertetlija?
Ove promjene su uzrokovane porastom nivoa polnih hormona testosterona kod dječaka i estrogena kod djevojaka.
Kada normalno počinje pubertet?
Pubertet se odvija tokom više godina, a uzrast u kome počinje i završava se varira. Početak puberteta je obično u uzrasta od 7 do 13 godina za djevojčice, a negde između 9 i 15 godina za dječake, mada može biti ranije ili kasnije kod neke djece. Ovaj široki raspon uzrasta je normalan, i to je razlog zbog koga se neka djeca razvijaju ranije, a neka kasnije od većine svojih vršnjaka.
Ponekad, međutim, mladi ljudi prođu kroz ovaj očekivani preiod za početak puberteta bez ikakvih promjena tijela. Tada govorimo o odloženom početku puberteta ili zakasnjelom pubertetu.
Šta dovodi do kašnjenja pubertetskog razvoja?
Pubertet može da zakasni iz brojnih razloga:
– Familijarno kasniji pubertet.
– Najčešće, to je jednostavno obrazac rasta i razvoja u porodici. Mladić ili djevojka mogu da pronađu roditelja, ujaka, tetku, braću, sestre, koji su se razvijali kasnije nego što je uobičajeno. Riječ je o fiziološkoj pojavi, tzv porodično zakasnjelom pubertetu koja ne zahtijeva liječenje. Ovi tinejdžeri će se na kraju razvijati normalno, samo kasnije nego većina njihovih vršnjaka.
– Zdravstveni problemi koji dovode do kašnjenja puberteta.
Međutim, i medicinski problemi mogu izazvati kašnjenja puberteta.
Djeca sa hroničnim bolestima kao što su dijabetes, cistična fibroza, upalne bolesti crijeva, bolesti bubrega, mogu proći kroz pubertet u kasnijem uzrastu od vršnjaka. Pravilno liječenje i bolja kontrola ovih bolesti doprinose da se pubertet odvija na vrijeme.
Pothranjena djeca – ona koja ne unose dovoljno hrane ili je ishrana loše izbalansirana, pa ne unose odgovarajuće hranljive materije takođe se mogu razviti kasnije od vršnjaka koji jedu zdravu, izbalansiranu ishranu. Na primjer, tinejdžeri sa poremećajima u ishrani poput anoreksije nervoze često gube toliko u težini da se njihova tijela ne mogu pravilno razvijati. Djevojke koje se bave vrhunskim sportovima mogu imati kašnjenje puberteta jer sportska aktivnost kojom se bave dovodi do nedovoljne uhranjenosti. Tijelu djevojčice potrebna je određena količina masnog tkiva prije nego što uđe u pubertet i dobije prvu menstruaciju.
Za odloženi pubertet može biti odgovoran problem u funkcionisanju štitaste žlijezde ili hipofize. Ove žlijezde proizvode hormone važne za rast i razvoj tijela.
Neki ljudi koji ne prolaze kroz pubertet u normalno vrijeme ima problema u genetskom materijalu (hromozomima koji su sačinjeni od DNK koji sadrži informacije za rast i razvoj tijela). Poremećaji hromozoma mogu ometati normalne procese rasta.
Tarnerov sindrom je primjer poremećaja broja hromozoma. Riječ je o nedostatku jednog X hromozoma kod djevojčica koji dovodi do izostanka razvoja jajnika i stvaranja polnih hormona. Žene koje imaju Tarnerov sindrom, niže su od vršnjakinja, obično nisu plodne, a mogu imati i druge zdravstvene probleme. Sada postoje ogućnosti da se ovim osobama pomogne da dostignu viši rast i ostvare polno sazrijevanje.
Muškarci sa Klinefelterovim sindromom su rođeni sa još jednim X hromozomom (XXY umesto XY). Oni imaju kašnjenje seksualnog razvoja.
Šta ljekari mogu da učine?
Dobra vijest je da ako postoji problem, ljekari obično mogu da pomogne tinejdžeru sa zakašnjenjem puberteta da razvija normalno. Dakle, ako ste zabrinuti jer vam se čini da se vaše dijete ne razvija normalno, potrebno je da zakažete razgovor sa svojim pedijatrom.
Pored fizikalnog pregleda, ljekar će uzeti detaljni anamnezu (istoriju bolesti). Pitaće vas o simptomima koje dijete ima, o ranijim zdravstvenim problemima, o zdravstvenim problemima članova porodice, ljekovima koje dijete uzima, ishrani, tolerisanju namirnica, i brojnim drugim činjenicama od značaja za rast i razvoj. Ustanoviće obrazac rasta članova vaše porodice. Načiniće grafikon rasta djeteta, da bi ustanovio da li njegov obrazac rasta ukazuje na problem, ili je riječ o fiziološkoj varijanti rasta koja ne zahtijeva ispitivanje i liječenje. Doktor može tražiti da se provjere funkcije žlijezda sa unutrašnjim lučenjem: štitaste žlijezde i hipofize, da se napravi kariotip (hromozomska mapa djeteta) ili tražiti da se učine neka druga ispitivanja poput rentgenskog snimka doručja kako bi ustanovio tzv ”koštanu zrelost” djeteta.
U brojnim slučajevima, ustanoviće se da dijete nema zdravstveni problem, već da je riječ o fiziološkoj varijanti usporenog rasta i razvoja. Nekad će vas pedijatar uputiti na konsultativni pregled kod dječijeg endokrinologa, ljekara koji je specijalizovan za liječenje djece i tinejdžera koji imaju probleme sa rastom i polnim sazrijevanjem, i djece koja imaju poremećaje žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.
Poseban aspekt ovog problema je psihološki: neki tinejdžeri koji kasne sa razvojem mogu biti jako utučeni zbog toga što se razlikuju od vršnjaka uprkos tome što im je objašnjeno da samo treba malo da sačekaju. To čekanje čini im se beskrajnim. U nekim slučajevima, pedijatar endokrinolog se može odlučiti za kratkotrajnu primjenu hormona koji pokrenu početak puberteta. Obično, kada se sa tretmanom prestane nekoliko mjeseci kasnije, sopstveni hormoni preuzmu pubertet ”u svoje ruke” i nastave cio proces do njegovog završetka. Hormonska terapija daje se i djeci kod koje je ustanovljeno da zbog zdravstvenog problema pubertet neće spontano početi.
Suočavanje sa odloženim u pubertetom
Tinejdžeru zaista može biti jako teško da posmatra svoje drugare kako rastu i razvijaju se kada se ista stvar njmu ne dešava. Možete se osjećati kao da ih nikada neće dostići. Djeca su često nemilosrdna i zbijaju grube šale na račun nečijeg rasta, ravnig grudi ili piskavog glasa. Čak i kada ljekar roditelji govore da će stvari na kraju biti u redu – čak i kada vjerujemo da su u pravu – teško je čekati na nešto što jako puno utiče na to kako sebe doživljavaš.
Ako vidite da je dijete depresivno ili ima probleme u školu, potrebno je da se nađe osoba koja je oslonac u toj situaciji. To može biti neko kome dijete vjeruje, ko je stariji i ima autoriteta, ili stručno lice, psiholog ili dječiji psihijatar. Ovakva osoba odigraće važnu ulogu u psihološkoj potpori tinejdžera koji pati i može mu pružiti podršku tako što će ponuditi mehanizme da se lakše nosi sa problemom. Ne treba potcenjivati psihološki aspekt ovog problema.
Odložen pubertet je težak za većinu tinejdžera, ali to je problem koji obično biva riješen sam od sebe.
Djeco, potražite pomoć ako imate bilo kakvih nedoumica oko razvoja.
Roditelji, budite pažljivi, osluškujte svog tinejdžera, ne potcenjujte njegovu brigu, ispoljite maksimum empatije. I svi zajedno imajte na umu da se u većini slučajeva na kraju uhvati korak sa vršnjacima.
Izvor: Pedijatar.rs
Dragana Crvenica
Pocetak teksta je tuzan. Izgleda normalno da ocekujemo da djeca pate ili se srame kad nemaju fizicke atribute odraslih kad i drugari ili medju prvima. Ne znam kakva su vasa iskustva, ali su kod nas u skoli oni sa ranijim pubertetom bili zrtve zadirkivanja i ruznih neutemeljenih stereotipa, posebno djevojcice koje su bile fizicki razvijene kao zene, a i dalje zbunjene klinke podlozne manipulaciji i ranjive. Moj je pubertet kasnio u odnosu na drugarice nekoliko godina i bila sam presrecna zbog toga. Sve je stvar kako roditelji objasne i da li su naucili djecu da budu svoji i da se ne povode za drugima. Drugo je ako je u pitanju hormonski problem pa treba da se tretira. Ali bih danas ipak rekla da vecina ima problem sa preuranjenim pubertetom, posebno djevojcice.