Kao i sva ostala djeca nadareni pojedinci se kroz odrastanje suočavaju s raznim razvojnim izazovima. Razvoj samokontrole, mašte, samopoštovanja, uspostavljanja prijateljskih odnosa, razvoj timske igre i samoprocjenjivanja normalne su faze odrastanja svakog djeteta.
Međutim, upravo zbog svojih izuzetnih karakteristika poput emocionalne osjetljivosti, naprednog moralnog razvoja, visokog očekivanja od sebe i drugih, naprednog razvoja misaonih procesa, sposobnosti stvaranja ideja i rješenja, nadarena djeca se tokom razvoja nerijetko suočavaju s nekom vrstom socijalnih ili emocionalnih poteškoća.
Nadarena djeca i emocionalno izražavanje
Emocionalno izražavanje nadarene djece ne odstupa mnogo od prosjeka. Nadarena djeca vrlo rano nauče neverbalni govor tijela i emocije koje ljudi iskazuju glasom, ali kako razumijeti svoja i tuđa osjećanja ovi mališani tek treba da nauče. Upravo njihova izuzetna osjetljivost u kombinaciji s izraženim intelektom često im to otežava. S obzirom da nadarena djeca imaju veliku potrebu za razumijevanjem sadržaja oko i unutar sebe, često će tražiti neku vrstu logike u svojim ili tuđim osjećanjima i mogu biti zbunjena na način da nekada imaju suprotna osjećanja ili osjećaje koje ne odgovaraju situaciji.
Napredan intelektualni razvoj omogućava im da uvide nesklad unutar sebe, a spoznaja da su na neki način slični, a opet drugačiji od svojih vršnjaka može im izazvati različite poteškoće. Ponekad se mogu osjećati rastrzanim između potrebe za uspjehom i potrebe da se prilagode većini kroz namjerno umanjivanje svojih potencijala. Bitno je djeci naglasiti kako biti drugačiji ne znači ne znači biti ”lošiji”.
Manjak tolerancije može voditi do osjećanja neprihvaćenosti
S druge strane, zbog svoje inteligencije, nadareno dijete može postati preautoritativno, previše ”šefovati” i nevoljno slušati mišljenja drugih. Frustracija sobom i drugima i manjak tolerancije naspram svojih vršnjaka, braće ili sestara vidno otežava svakodnevno funkcionisanje i može dovesti do osjećanja neprihvaćenosti, usamljenosti, potištenosti, tuge, agresivnosti, zloupotrebe sredstava koja izazivaju zavisnost i slično.
Uloga roditelja u odgajanju nadarenog djeteta nije nimalo laka
Kroz njihovo odrastanje podška porodice u prihvatanju njihove različitosti i formiranja pozitivne slike o sebi vrlo je važna. Uprkos velikom potencijalu koji nose, nadarenoj djeci potrebna je pomoć u usklađivanju misli, osjećanja i ponašanja, korištenju sopstvenih snaga, prihvatanju ograničenja.
Formiranje prijateljstva van kruga porodice još je jedan način osnaživanja nadarenog djeteta. Osim druženja s djecom istog uzrasta nadareni pojedinci imaju potrebu i za provođenjem vremena s djecom sličnih intelektualnih sposobnosti. Upoznavanjem djece slične sebi umanjuje se osjećanje različitosti i shvatanje kako djeca slična njima imaju slične teškoće.
Izvor: Ordinacija.hr
