Sa svojim trogodišnjim djetetom vodite ozbiljnu borbu kad treba da obuče jaknu pred izlazak, a njegova vaspitačica uspije da desetoro djece (uključujući i vaše) obuče za manje od tri minuta. U čemu je njena tajna? Osim, naravno u tome da toj djeci nije roditelj. Jer, poznata je ta dječja navika da će prije poslušati stranca na ulici nego sopstvenog roditelja.

Ali nije samo to. Nastavnici moraju uvijek da razvijaju nove metode koje će im pomoći da djecu nečemu nauče, da budu efikasni i brzi, a da sve postignu bez vojne discipline, već kroz igru i zabavu. Predškolski učitelji se svake godine susrijeću sa izazovima kako pronaći pravi pristup svakom djetetu. Ali, na sreću, oni su voljni da uče i postaju bolji i to im, izgleda, polazi za rukom.

Tajna 1: Vaspitači ne dozvoljavaju gubljenje vremena

Zašto se vaše dijete toliko opire svakom vašem pokušaju da na vrijeme izađete iz kuće ujutru, ali kad vaspitačica kaže samo jednu riječ, on je već na nogama? Objašnjenje je jednostavno – kad vaspitač nešto kaže, dijete dobro zna da on to i misli. Iskustvo kaže da roditelji često djeci kažu da je, recimo, vrijeme da se krene kući s rođendana/igrališta/iz kupovine, a onda i sami zastanu da nešto pogledaju, s nekim proćaskaju ili, jednostavno, ne uspijevaju da odole beskonačnim moljakanjima u stilu: „samo još pet minuta”. Morate biti dosljedni i najprije sami poštovati to što kažete, pa onda to očekivati i od djeteta.

Konkretno, ovo podrazumijeva nekoliko nježnih, ali čvrstih upozorenja koja počinju pet minuta prije polaska kući (ili izlaska iz kuće, kupanja…), a onda konačno i bez oklijevanja najavite polazak kući koji se dalje ne može odlagati. Možda ćete bukvalno morati da podignete i fizički odnesete dijete prvih nekoliko puta, dok ne shvati da mislite ozbiljno.

Cijelu ovu priču možete učiniti interesantnijom za dijete. Naročito će temperamentnoj djeci biti teško da prihvate da im nešto „naređujete” pa zato pokušajte da uvedete neku zabavnu rutinu – recimo, nabavite zvonce kojim ćete svima oglasiti da je vrijeme za večeru. Paljenje i gašenje svjetla može biti znak da je uskoro vrijeme za spavanje. I brojanje je super tehnika. „Brojim do 30 i da vidim da li ćeš za to vrijeme uspjeti da pokupiš sve igračke!”. Roditelji često podmićuju djecu da bi ih naveli da sjednu da ručaju, da se brzo spreme, operu zube… Ali to je rijetko pravi podsticaj. Njihov osjećaj postignuća i ispunjenosti su najbolje nagrade.

Djeca vole da se takmiče s vremenom. Uključite štopericu kad raspremate krevet, skupljate igračke, spremate se za polazak, pa svakog dana zapisujte rezultate i pohvalite dijete što postaje sve brže. Ovo možete iskoristiti i za pravljenje grafikona, što će za dijete biti interesantno i edukativno.

Tajna 2: Rutina je ključna za kvalitetan san

Potpuno je nevjerovatno kako su vašem djetetu za spavanje kod kuće potrebni idealni uslovi – morate zamračiti sobu, utišati televizor, leći pored njega i pjevušiti. A u vrtiću, u prostoriji sa još 20 djece, spava bez ikakvih problema. Tajna je u efektu grupe – vaše dijete je sa drugom djecom koja rade istu stvar, pa je jednostavno lakše prihvatiti da je vrijeme za dremku.

Ključno je uvesti rutinu i kod kuće i držati se toga. Pola sata prije vremena za spavanje ne počinjite nikakvu aktivnost koja će djetetu biti jako interesantna ili mu podići adrenalin. Dalje, kreirajte rutinu – ista satnica, ista muzika, isto vrijeme, ista očekivanja – tišina i spavanje.

Tajna 3: Način na koji govorite, podjednako je važan kao i to šta govorite

Dijete ne obraća pažnju na vas kad mu se obraćate? Ne podižite glas, osim ako želite da mu pjevate. Ako vam se desi da im nešto govorite, a da vas ne slušaju, probajte da to što želite da kažete otpjevate, pa pratite reakciju.

Naravno, ne možete se osloniti samo na pjevanje da biste zadržali njihovu pažnju. Vaspitači koriste svakakve tehnike – zviždanje, glasno šaputanje, često uključujući i vizuelna pomagala ili neobičnu gestikulaciju kako bi privukli pažnju djece. Jedna učiteljica je, u trenucima kad je dijete nemirno, umjela da mu lagano priđe, nagne se i „oduva prašinu sa uveta” da bi je bolje čuo. Svi trikovi su dozvoljeni i sve je bolje od vikanja da bi vas dijete čulo.

A kad uspjete da privučete pažnju, odmah recite direktno šta dijete treba da uradi. Ne govorite, recimo: „Ako ne siđeš sa stola, polomićeš čaše”, već kažite: „Siđi sa stola”, a nakon toga objasnite.

Izzvor: Zelena učionica