Pitanje od Vesne:

Na portalu je ovih dana dosta tekstova na temu polaska i prilagođavanja na vrtić. Međutim, sve se odnosi na djecu sa kojom se moze razgovarati i objasniti im zasto treba da idu u vrtić. Moja beba je tek napunila 11 mjeseci, a 1. septembra krenula u državni vrtić. Prosto ne znam kako da joj pomognem da se prilagodi. Osmjeh je naravno tu, kao i moja maksimalna mirnoća ali… Grupa je srećom mala, ima ih 7,8. Imate li neke savjete kako da joj pomognem da se prilagodi.

Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

U pravu ste kada kažete da se mnogo više pažnje obraća na adaptaciju na vrtić djece starijeg uzrasta. To je vjerovatno zbog toga što se potrebe starije djece mogu lakše primijetiti i njihove reakcije na odvajanje od roditelja su kompleksnije.

Kada se radi o djetetu starosti 11 mjeseci, čini se da Vi već radite mnogo toga što Vašoj djevojčici pomaže da se adaptira, smireni ste i sa osmijehom prihvatate sve što se dešava. To i sve drugo što dobro radite, što funkcioniše, treba da nastavite da radite i tokom kasnijih faza u razvoju.

Pored roditeljske stabilnosti, jedan od važnih aspekata u adaptaciji je povezivanje sa vaspitačicom (stvaranje bliske emocionalne veze između vaspitačice i djevojčice). Važno je da se Vaša djevojčica sa vaspitačicom osjeća sigurno, da je zavoli. U tom procesu Vi kao majka možete biti od velike pomoći. Kratko zadržavanje sa vaspitačicom u prisustvu djevojčice, razgovor, zagrljaj, kada je ostavljate u vrtić i kada dolazite za nju, puno će pomoći. Dobro je i da kući pomenete vaspitačicu po imenu, da pričate o njoj i sl. Iako Vaša djevojčica vjerovatno još nije ovladala vještinom govora, jednostavne instrukcije sigurno razumije, razlikuje tatu i mamu, te bliske osobe po imenu, tako da će moći da zapamti i vaspitačicu. Važno je i da vaspitačica postane dio »tima važnih osoba«.

Kada ste u vrtiću, otpočnite neku vrstu igre, pokažite djevojčici neku igračku i čim se ona zainteresuje udaljite se od nje, ostanite u prostoriji ali odvojene. Na taj način ćete joj staviti do znanja da može sama, da je u redu da se igra bez Vas i da je vrtić sigurno okruženje. Mogli biste i da osmislite neku vrstu rituala prilikom ostavljanja djevojčice, rituali stvaraju osjećaj sigurnosti. Na primjer, poljubite je, zagrlite, kažete da ćete se vratiti za nju, ako smatrate da je potrebno ostavite joj nešto što je asocira na Vas, šal, maramu, kutijicu i sl. Nakon rituala odlazite. Izbjegavajte iskradanje kada djevojčica ne gleda. Čak iako počne da plače kada shvati da Vi odlazite, mnogo je bolje nego da Vas se u nekom momentu sjeti, te da osjeti veliku nesigurnost zato što joj se nijeste javili kada ste odlazili.

Kada dođete kući, nakon vrtića, provodite kvalitetno zajedničko vrijeme. Vrlo je moguće da će u prvom periodu nakon boravka u vrtiću, djevojčica tražiti više Vaše pažnje, da će više biti uz Vas te tražiti Vaš dodir. To je potpuno normalna reakcija na odvajanje od majke, ali bi vremenom trebala da jenjava.

U svakom slučaju Vaša ljubav i pažnja su najvažniji. Adaptacija na vrtić je važan ali ipak mali period u Vašim životima. Iako na momente djeluje teško, sigurna sam da ćete se nakon uspješno spovedene adaptacije, osnažiti za savladavanje drugih važnih koraka u razvoju Vašeg djeteta.