Devet mjeseci trudnoće za skoro sve buduće majke izgledaju divno. Skoro svaka od njih, zamišlja sebe kako se mazi sa svojom bebom i kako beba uzvraća svaki poljubac. Razmišlja o njenim okicama kako gledaju svoju mamu, dok je ona ljuljuška u naručju i uživa u tom zajedničkom trenutku. U većini slučajeva, porođaj prođe ovako ili onako, ali se završi sa pozitivnim ishodima. Rodi se zdrava beba, kod majke bude sve u redu. Kada se mama i beba vrate u lijepo sređen dom, gdje je pripremljen krevetac za novog člana porodice, počinje nova životna faza jedne žene. U tom novom početku generalno svi budu zbunjeni: kako bake i deke koji ne znaju da li smiju da pomognu, tako i mama i tata koji bi voljeli da su odmah sposobni da urade sve kako treba, ali opet, djeluju kao da su “pali s kruške”. Međutim, majke su u ovoj situaciji osjetljivije kako zbog hormonalnog disbalansa, tako i zbog toga što su mnogo češće i više u fizičkom kontaktu sa djetetom. Sve to može uticati na njihova osjećanja, način razmišljanja i ponašanje.

Kada majke savladaju osnove brige o djetetu (kupanje, mijenjanje pelena, tu i tamo dojenje i izmlazivanje, ili sterilisanje flašica i pravljenje mlijeka,…) može uslijediti sledeća prepreka ili izazov. To je unutrašnji osjećaj praznine i odsustvo zadovoljstva kada su obaveze majke oko djeteta u pitanju. Neke žene taj period brzo prebrode i zaborave, dok neke ostanu duže u tim osjećanjima, boreći se sa njima. Nekad je to tiho, da niko ne zna, pa ni ona sama. Nekad je ona toga svjesna, i željela bi sa nekim da priča o tome, ali nema ko da je sasluša.

Kako uobičajeni izazov ne bi prešao u veći problem, pročitajte nekoliko koraka samokoučinga koji mogu da vam pomognu u ovim teško podnošljivim trenucima:

– Razmišljajte o svojim osjećanjima. Jako je važno da prepoznate šta tačno osjećate. Budite potpuno iskreni prema sebi. Jeste li tužni? Ili osjećate povrijeđenost? Možda osjećate razočaranost u sebe, u druge, u život? Ili ste frustrirani ili ljuti na sebe, ili na druge, ili na život? Možda sebe samosažalijevate iz određenog razloga? Sve ove emocije mogu da vas preplave i da vi jednostavno ne razmišljate racionalno kao što inače činite;

– Odredite tačno u vezi sa čim se najviše uznemiravate. Da li se najviše uznemirite kada shvatite da to što ne uživate u majčinstvu vas čini lošom majkom? Ili osjećate frustiranost u vezi sa činjenicom da ste mislili da biti mama nije toliko naporno, pa se ispostavilo da vas sve to opterećuje (recimo bol od ragada na dojkama, ili nedovoljno mlijeka i beba koja plače, ili pet puta sterilisanje i pravljenje mlijeka koje beba ne popije do kraja…)? Ili to što se osjećate kao neka mašina koja oblijeće oko djeteta? Opet, budite iskreni i recite (ili napišite) sebi zašto sebe uvodite u ta negativna i nefunkcionalna osjećanja;

– Kada sebi priznate, recite sebi da je potpuno ok da se tako osjećate. Zaista je ok da ne uživate u bolu ragada koliko god oko vas pričali da je dojenje divno. Ko još normalan uživa u bolu? Ili da vas frustrira to što morate nekoliko puta u toku noći da se budite kako biste nahranili bebu ili je malo ljuljuškali kako bi se opet uspavala. Ko još voli da se budi u toku noći toliko često i sjutradan bude oran i poletan za dnevne aktivnosti? Suština je da priznate sebi da iako ste majka, vi ste prije svega čovjek, i potpuno je u redu da nekad ne uživate u svim ovim aktivnostima, koliko god to neko (porodica, okolina ili vi lično) očekivao to od vas.

– Prihvatite sebe kao ljudsko biće. Ne, vi niste loša majka ako ne uživate u ovom trenutku. Zapravo, ne postoji ni dobra, ni loša majka, postoji majka koja nekad uradi nešto dobro za svoje dijete, a nekad pogriješi i uradi nešto što se odrazi loše po dijete. Međutim, i kada se načini neka greška, u većini slučajeva je moguće to ispraviti, i ići dalje u životu. Realnost je takva da, koliko god voleli svoju djecu, neki periodi u njihovom odrastanju uopšte neće biti prijatni za roditelje, i vjerovatno ćete se boriti sa ozbiljnim negativnim emocijama kako biste uspjeli da ih izvedete na pravi put.

– Gledajte na ovaj period na drugačiji način. Umjesto da sebi kažete da ne možete više da podnesete, ili da je sve ovo što se oko vas dešava, i šta vi radite užasno i strašno, recite sebi: “Ok, ovo je samo faza u mom majčinstvu. Jeste teško, ali je podnošljivo. Niko još nije umro od mijenjanja pelena ili od bola u dojkama u toku podoja, ili zbog čestog buđenja noću… Nije ni strašno, niti užasno, samo je neprijatno i sigurno će proći.”

– Ukoliko ipak, ne možete da odredite šta osjećate iako se trudite, ili ne uspijevate da drugačije gledate na svoju trenutnu situaciju, nemojte oklijevati da potražite pomoć neke stručne osobe. Ako se ne radi o nekom dubljem problemu, čak dva ili tri razgovora može da vas vrati “u kolosjek” i da nastavite sa svojim životom nesmetano, neopterećeni se ovom fazom roditeljstva.

Ovo stanje može potrajati nekoliko sedmica i da se žene poslije toga “regenerišu”, prihvate sebe u novoj ulozi i počnu da pronalaze puno zadovoljstva u komunikaciji sa svojom bebom. Kada je u pitanju ono što ne vole da rade oko djeteta, nađu način kako da se izbore same sa sobom, a da opet “odrade” taj teži dio.  Ove  tehnike samokoučinga mogu da pomognu da taj neprijatan period prođe brže i/ili lakše.

Međutim, postoje situacije da i nakon par mjeseci, određene žene ne uspiju da vrate psihičku ravnotežu. Tada govorimo o postporođajnoj depresiji. U nastavku možete pročitati koji su simptomi koje ne smijete ignorisati:

Osjećate neobjašnjivu tugu i plačete nekad bez posebnog razloga, i/ili osjećate da vas sve iritira;
Izgubili ste interesovanje za svijet oko sebe i ne uživate više u onim stvarima u kojima ste uživali ranije;
Osjećate konstantan umor i nedostatak energije;
Poremećaj spavanja (ne možete da spavate noću);
Nisko samopoštovanje;
Teško se koncentiršete i donosite odluke;
Jak osjećaj krivice i samooptuživanja;
Razmišljate o samoubistvu (ovaj simptom je znak ozbiljne depresije, i osoba se mora odmah uputiti u instituciju za mentalno zdravlje).

Ukoliko primijetite kod sebe ili kod drage osobe bilo koji od ovih simptoma, molim vas hitno se obratite psihijatru ili psihologu na dalji tretman.

Izvor: Koučing za roditelje