Sva djeca povremeno osjećaju strahove, iracionalne ili opravdane, ali djeca s opsesivno–kompulzivnim poremećajem brigu osjećaju neprestano, a taj ih osjećaj tjera na ponavljajuća ponašanja. Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvatanje početak je rješavanja problema.
Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?
Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo pogrešnim redoslijedom.
Oboljela djeca se ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, tegle od džemova, kartonske ambalaže i dr. Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti tačno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.
Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolisano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavaće unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašiće ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.
Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajući odnos.
Genetski uslovljen poremećaj
Naučnici ne znaju tačan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja pokazala da je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je nivo serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji pogrešno interpretira dobijene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti i izaziva iracionalnu brigu.
nauka ipak uspjela dokazati da je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u porodici i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.
Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?
Izuzetno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.
Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva tretman na nekoliko nivoa. Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u tom uzrastu djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim upoređivanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće kriti zato što osjećaju sram.
Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolisati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.
Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:
- Ruke su mu suve i nadražene zbog pretjeranog pranja:
- Potrošnja sapuna i upotreba peškira je povećana;
- Povećana količina prljavog veša (koji uopšte nije prljav);
- Zahtjevanje da vi i članovi porodice ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom;
- Konstantan strah od bolesti;
- Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje fizičkih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.);
- Uništeni papiri u svesci zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.
OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i ponavlja ga, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.
Pitajte ga da vam objasni što to tačno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.
Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi.
Liječenje je orijentisano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom i polagano odvikavanje.
Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, ali pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja.
Izvir: Klinfo
