PIŠE: Zolerina
Sine, igrao si se danas mnogo. Trčao si, padao, gulio kolena, plakao, ustajao, smijao se, rukavom brisao znoj sa čela i sve to radio iznova. Sada dođi, stresi tu prašinu sa sebe, pomjeri malo tu kapu u stranu, tek toliko da ti vidim oči i sjedi pored mene. Rećiću ti šta u njima vidim. Vidim nebo, vidim zvijezde, vidim more i talase, vidim budućnost. Vidim da si isto tako srećan kao što si danas bio, pa zapinješ, padaš, valjaš se u prašini, tužan si, onda plačeš … Osjećaš i kako te peče rana od pada, ali ne želiš da zaustaviš igru i zato juriš dalje. I dopada ti se to što ne staješ, jer se sebi činiš još većim junakom. Onda vidiš da pobeđuješ, pa si opet srećan. Ti zapinješ još hiljadama puta, ali uvijek ustaješ, ideš dalje i dostižeš više. Sa uvijek istim sjajem u oku, i kada si na zemlji i kada si gore. I ne obraćaj previše pažnju na tu prašinu što ti je ostala na licu. Neka stoji kao dokaz da si se iz nje izdigao. Dozvoli joj da ti zaprlja obraze, košulju i da ti posivi cipele, ali nikada ne daj da ti zaprlja dušu, iskrivi osmijeh i izopači snove. Jer snovi su važni.
Važno je šta sanjaš. Hoćeš li sanjati kako dotičeš zvijezde, ploviš morima, osvajaš prostranstva, nečije osmjehe i osjećanja ili ćeš sanjati skupa kola i gomilu para?
Ja ti novac želim na javi, ali nemoj njime prljati snove. Snovi o novcu se brzo potroše, a ti ne želiš da budeš čovjek bez snova. I čuvaj svoje snove, ako su pravi. Nemoj ih dijeliti, neka budu samo tvoji i ničiji više. Kad se probudiš ponekad, samo mi namigni i pusti da nagađam gdje si sve bio.
Tvoje oči mi kažu i da ćeš biti dobar dečko, kao i sada, pomalo stidljiv. Znam šta ćeš mi reći – danas se niko ničega ne stidi. A ti se ne daj zaraziti time. Pusti da ti obrazi porumene, koljena zadrhte i dlanovi se oznoje. I pokaži da ti je stalo … Da ti je barem malo stalo šta će reći djevojčica koja ti se baš sviđa i šta će misliti neko ko ti se učini važnim. Nije moguće da važnih neće biti. Onih koji puštaju zmajeve bez vjetra i gospodare nemirnim morima. I nije moguće da ti zbog nijedne djevojčice neće zaklecati koljena i zatreperiti srce, jer ćeš baš sa njom i ni sa jednom drugom, poželjeti da dijeliš sladoled. Oni će ti takvi, ostaviti trag na srcu i iskrojiti uspomene. Gledaj ih tamo gdje i ja tebe sad gledam i ponekad se ozbiljno postidi pred njima. Brineš se kako će stid u tuđim očima izgledati? Ako su stvarno velike, izgledaćeš i ti velik u njima.
Sada idi, imaš još malo vremena, uskoro će mrak.
Zdravo sine. Vratio si se kući. Ovo je tvoja sestra. Djevojčica, sjutra mama, žena. Jednog dana, imaćeš i ti svoju. Njena snaga će biti ogromna. I nemoj da te ona plaši. Nikada se nemoj boriti protiv te snage, jer ćeš izgubiti. Izgubićeš zadovoljnu ženu, a ja ti samo takvu želim. Ti si muško. I tvoja uloga je velika. Budi jak oslonac, podrška, budi dobar sagovornik i još bolji prijatelj, budi zaštitnik i budi hrabar. Uvijek hrabriji od nje. Ali ako ikada na bilo koji način pokušaš da dokažeš svoju muškost, znaj da si je izgubio. I ako je nikada ne budeš dokazivao tek onda ćeš biti pravi muškarac. Za nju. Za tvoju ženu. A ja? Ja znam da ti to jesi. Jer pravi muškarci imaju sjaj u oku. Oni se stide, sanjaju, padaju, plaču, ustaju, idu dalje … a iznad svega vole i poštuju žene.
Napravio si sebi večeru!? Bravo sine! Sada, laku noć !
👍