Psihološkinja Wendy Mogel napisala je zanimljiv program koji bi trebalo da posluži kao pomoć i ohrabrenje dobronamjernim, posvećenim i inteligentnim roditeljima punima ljubavi koji su nemoćni u namjeri da prestanu previše da udovoljavaju svojoj djeci, pretjerano ih štite i zatrpavaju ih obvezama. Namijenjen je i roditeljima koji postanu nervozni ako njihovo dijete nije savršeno na svakom području. I roditeljima koji su nesvjesno dopustili da samostalnost, odgovornost i otpornost ne budu visoko na listi prioriteta kad je riječ o odgajanju djece.
1. Jedna lasta ne čini proljeće! Ako je vaše dijete učinilo nešto loše danas, ne znači da će to činiti cijeli život. Sjetite se da djeca prolaze kroz različite faze – neke su sjajne, a neke mogu biti alarm za uzbunu.
2. Ne popravljajte nešto što nije pokvareno. Prihvatite svoje dijete onakvo kakvo je, čak i ako je sramežljivo, tvrdoglavo, ćudjivo ili loš matematičar.
3. Ako nešto gledate izbliza, vidjećete i nedostatke. Sasvim je normalno da vam se prijatelji vaše djece ponekada učine boljima od vaše djece.
4. Skupite hrabrosti i recite „ne“ koji put. Kompromis nije uvijek najbolje rješenje.
5. Podstičite dijete da provodi što više vremena napolju, da svim čulima okusi stvarni svijet koji ga okružuje. Idite s djetetom na izlet u prirodu, pošaljite ga kod bake na selo…
6. Ne miješajte djetetove želje s njegovim potrebama. Ne padajte na molbe da im hitno treba mobilni „kako bi se mogli javiti u slučaju nužde!“ ili novi automobil „jer je sigurniji od starog!“.
7. Ne držite ih pod staklenim zvonom! Djeca nisu osjetljive biljčice. Pustite ih da na nekoliko sekundi osjete hladnoću, pokisnu ili budu gladni i cijeniće to što se mogu ugrijati, posušiti i biti siti.
8. Suzdržite se od uloge batlera, šerpe, tajne policije, ličnog kuvara, sluškinje… Vaša djeca mogu sama obaviti niz zadataka, to im je u prirodi, zato ih pustite da sami otvaraju vrata, naprave sebi sendvič…
9. Prije nego što počnete gunđati, kritikovati, davati savjete i komentare recite sebi “Zašto ovo govorim?”. Slušajte četiri puta više nego što pričate.
10. Sjetite se da su razočaranja neophodna priprema za kasniji život. Ako vaše dijete nije pozvano na rođendansku zabavu, ostanite smireni. Ovakva su iskustva neophodna da bi se dijete danas-sjutra bolje snašlo u stvarnom svijetu.
11. Budite u stanju pripravnosti, ali nemojte dizati opštu uzbunu. Zastanite i zapitajte se: Je li ova situacija zaista nesigurna za moje dijete ili je samo neugodna? Je li riječ o vanrednom stanju ili je to samo izazov?
12. Zavolite riječi „pokušaj“ i „greška“. Dopustite djetetu da napravi koju grešku prije nego što ode od kuće. Dajte mu onoliko slobode koliko odgovornosti pokazuje, bez obzira na to što smiju druga djeca.
13. Ne čudite se ako vaše veliko dijete spopadne dječji napad bijesa ili nalet emocija. Ne miješajte razum sa zrelošću. I odraslima se koji put desi da naprave korak unazad, kako ne bi djeci.
14. Dopustite djetetu da radi stvari koje vas plaše. Ako želite da vaša djeca izrastu u nezavisne odrasle ljude pune samopouzdanja, pustite ih da neke stvari učine samostalno, po svom, bez vaših savjeta.
15. Ne doživljavajte lično uvrede koje dolaze od djeteta tinejdžera. Ne procjenjujte njegov karakter prema tome je li ljubazan prema ukućanima, kako se izražava, već prema onome što kažu nastavnici, roditelji njegovih prijatelja, komšije…
16. Ne dopustite djetetu da samo tako odustane od neke aktivnosti. Kad dijete počne negodovati zbog neke aktivnosti, podsjetite se da je možda samo riječ o kratkotrajnom lošem iskustvu, da nema smisla olako odustati ako ste već uložili vrijeme i novac, da je predanost timu velika čast… Međutim, prilikom planiranja budućih obveza, svakako poslušajte i djetetove želje.
17. Nemojte se truditi biti super roditelj svojoj djeci samo zato što vaši roditelji nisu bili usklađeni s vašim emocionalnim potrebama. Nakon perioda povlađivanja, na red će doći izlivi bijesa.
18. Nemojte se hvaliti svojim djetetom osim ako mu baš ne treba poticaj. Sjetite se da djetetove ocjene i popularnost nisu pokazatelj koliko ste dobar roditelj, i da ostali roditelji nerijetko pretjeruju.
19. Pričekajte barem 24 sata prije nego što pošaljete bijesni e-mail ili posjetite nastavnika, trenera ili roditelja druga iz razreda. Razbistrite glavu i prespavajte prije bilo kakve akcije.
20. Razmislite kakve će dugoročne posljedice donijeti zaobilaženje pravila koje ste sami postavli. Ako pokažete da su pravila tu da bi se kršila, dali ste svom djetetu dopuštenje da vara na testovima.
21. Ne pridajte značaj naduvanom statusu određenih škola i fakulteta. Roditelji često zaborave da uspjeh zavisi od trudu učenika, a ne od „kvaliteta“ škole.
22. Tretirajte nastavnike kao stručnjake i saveznike, što i jesu. Neka vaše dijete s vremenom zasluži poštovanje. To je daleko važnija lekcija od nekih teoretskih. Sjetite se da dobar odnos s nastavnikom može promijeniti život nabolje.
23. Pohvalite trud, a ne rezultat. Umjesto da svakodnevno tapšete i hvalite dijete zbog dobrih ocjena, cijenite njegovu upornost i trud! Zahvaljujući upornosti jača vještine i stvara navike koje kad-tad rezultiraju uspjehom.
24. Ako želite da vaše dijete bude pripremljeno za sve obaveze koje ga čekaju na fakultetu, dobro razmislite prije nego što angažujete privatnog tutora ili trenera. Sjetite se da nema mjesta za sve njih u studentskom domu.
25. Na razuman način nadzirite djetove aktivnosti na internetu. Procjenjujte njegov stepen zrelosti i samopouzdanja i mogućnost procjene i na drugim poljima.
26. Sjetite se da su kućni i poslovi koje dijete radi za džeparac ponekada bolje prilike za učenje od vanškolskih aktivnosti. Riječ je o sticanju pravog životnog iskustva zbog kojeg će vaše dijete bolje proći na tržištu rada.
Izvor: Klinfo
Dara Vukadinovic
Odlično,ovo mora da se dijeli!