PIŠE: Jelena Holcer, pedagog
Da li imate utisak da vaši roditelji više vole svoje unuke, vašu djecu, da im se više posvećuju, više ih podržavaju, više ih “paze i maze” nego što su to činili vama? Utisak vas ne vara, potpuno ste u pravu.
Pisac i pjesnik Džejms K. Flanegan ostavio je svojim unucima pismo sa brojnim životnim savjetima, kao što su:
- Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima.
- Slijedite svoje želje bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih.
- Svi smo mi sasvim obični ljudi, to važi i za one koji nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć.
- Čitajte knjige koliko god možete, one su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
- Uvijek budite iskreni.
- Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne dešava.
- Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
- Grlite ljude koje volite.
- Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.
Sugestije ovog mudrog djeda su, zapravo, duhovne pouke. Roditelji takođe znaju da treba živjeti punim plućima, pomagati ljudima, biti iskren, ali ijretko to govore svojoj djeci. Zašto?
Roditeljska komunikacija sa djecom se uglavnom svodi na jednostavna pitanja organizacije vremena, boravka u vrtiću ili školi, podsejćanja na obaveze. Dok ste vi odrastali, o ovim temama su i vaši roditelji najčešće sa vama razgovarali. Međutim, da li ste primijetili u kojoj mjeri su vaši roditelji promijenili način komunikacije i svoje vaspitne stavove uopšte, kada su postali bake i djedovi?
Tako, ukoliko su u doba vašeg detinjstva bili previše zahtjevni ili ambiciozni, možda i grubo kažnjavali za svakakve sitnice, sada, kada pogledaju u svoje unuke, kao da se preobraze u neke sasvim druge osobe. Ili, na primjer, roditelji koji ne govore svojoj djeci koliko ih vole, to u velikoj mjeri govore i pokazuju svojim unucima. Pa recimo oni roditelji koji su uvijek insistirali na najboljim ocjenama svoje djece, danas, na ocjene svojih unuka jedva obraćaju pažnju, a nerijetko podsjećaju roditelje da ne paniče oko toga, jer je važno samo da dijete bude “živo, zdravo i veselo…”. Kako je došlo do ove velike promjene?
Mudrost koju donose godine
Životno iskustvo stečeno tokom godina naučilo je bake i djedove “pravim” vrijednostima života. Oni mogu da vide širu sliku i sagledaju “šumu umjesto pojedinačnog drveta”. Njihovo poznavanje istinskih vrijednosti omogućuje im da postave prioritete i ne troše se više na ono što je prolazno, nevažno, lako promjenljivo (kao što su dječije ocene, na primjer).
Upravo takav stav čini njihovo postojanje u dječijim životima beskrajno dragocjenim i čak utiče na srećnije odrastanje. Istraživanje Univerziteta u Oksfordu koje je uključilo više od 1.500 djece pokazalo je pozitivan uticaj baba i djed sve do perioda adolescencije. Djeca koja su odrastala uz njihovo aktivno učešće i prisustvo, sebe su doživljavala kao srećnije osobe.
Objašnjenje je jednostavno – baka i djed imaju dovoljno vremena, nikuda ne žure, strpljivi su i posvećuju im se sa punom pažnjom. Oni su odavno prevazišli teškoće oko usklađivanja poslovnih i porodičnih obaveza, manjak novca, manjak vremena, višak problema i stresova.
Njihovi svakodnevni problemi su potpuno drugačiji od svakodnevnih problema njihove djece, tj. vas, roditelja. Činjenica da su ponovo potrebni, osjećanje prihvaćenosti i ogromne međusobne ljubavi između njih i unuka, kao da ih podmlađuje i stalno povećava nivo tolerancije i strpljenja. Sa druge strane, kontakt baba i djed sa unucima uveliko zavisi od sredine odrastanja, kulturnih, istorijskih i drugih obelježja.
Na primjer, očekivano je da u zemljama visokog standarda gdje je velika otuđenost, a djeca se rano osamostaljuju i odlaze iz roditeljskog doma, kontakt između baba i djedova sa unucima jedva da postoji. Međutim, nije baš tako. Zapravo, u ovim društvima babe i djedovi ulažu mnogo vremena i novca u svoje unuke, tako što ih čuvaju dok su roditelji na poslu, pružaju finansijsku pomoć i emocionalnu podršku. Istraživanje grupe AARP koja prati 36 miliona starijih američkih državljana pokazuje da više od jedne trećine baba i djeda finansijski pomaže vaspitanje svojih unuka, da se 16% među njima svakodnevno brine o unucima, a da više od trećine njih koristi skajp, imejl ili SMS za komunikaciju sa unucima.
Generacijska komunikacija
Lično, priznaću vam da je mene najviše iznenadio podatak da je čak 40% ispitanika reklo da sa unucima povremeno razgovara na temu seksualnosti. U našoj sredini, tako nešto se čini nezamislivim. Strepim da one, toliko često pominjane, poremećene vrijednosti u našem društvu, doprinose da se prema babama i djedovima odnosimo olako, kao jeftinom bebi servisu. Zaboravljamo sledeće činjenice:
Podrška
Uz aktivno angažovanje baba i djedova, dijete lakše prebrodi različite kritične događaje u porodici (razvod, preseljenje, dolazak nove bebe…).
Sigurnost
Kada dijete povjerite bakama i djedovima sigurni ste da ce biti maženo, paženo, sito, utopljeno. Sa druge strane, veliko popuštanje kome su oni skloni može odvesti u drugu krajnost. Naime, za dječji razvoj preporučljivo je i da im se stalno ne popušta, i da umiju da se izbore za svoje mišljenje, i da nauče da se verbalno sukobljavaju sa drugima, kako bi bila što više samostalna. Značajan je i osjećaj sigurnosti koji se razvija kod djece. Ljekovito je odrastati uz saznanje da je neko uz njih, da se brine o njihovim potrebama, ima više strpljenja od roditelja, posvećen je…
Stepen slobode
Bake i deke, uglavnom, dopuštaju djeci više slobode nego što im dopuštaju roditelji. Ove oscilacije i treba da postoje. Za dijete je važno da razumije različitost među ljudima, pa i u pristupu prema njemu samom. U tim slučajevima, jasno i otvoreno, nedvosmisleno recite djetetu: “Ono što ti dozvoljavaju baka i djed to je njihova stvar, ali ovde kod nas, u našem stanu, važe druga pravila.” Samo kada se radi o vašim osnovnim vaspitnim prinicipima budite uporni u nastojanju da stepen slobode koji dijete ima u vašem domu i kod bake i deke bude što sličniji.
Bez obzira na to ko provodi najviše vremena sa vašim djetetom, da li su to bake ili vaspitačice u vrtiću, glavna odgovornost za vaspitavanje vašeg djeteta je uvijek na vama. Najbolje namjere se podrazumijevaju ali, nažalost, često nisu dovoljne. Upravo zato što za svoje dijete želite ono najbolje, kada želite da od svojih roditelja ‘pokupite’ ono najvrjednije što imaju da ponude, kako biste to primijenili u vaspitavanju svoje djece, pokušajte da se stavite u njihovu ‘mudrost godina’ i da preispitate hijerarhiju svojih vrijednosti. Odnosno, razmislite da li je zaista važnije da danas pravite scenu oko neke dječje školske ocjene (koja će biti popravljena već iduće sedmice) ili da sa svojim djetetom nešto pričate, zbližavate se, možda odete u bioskop? Bake i deke imaju jasan odgovor, bez imalo dileme. Oni sada znaju ono što ćete vi tek saznati, kada jednom i sami postanete baka ili djed. Zato, “poljubite svoju djecu za laku noć, čak iako su vec zaspala”. I, bez obzira na to što vaša potreba za roditeljskom ljubavlju nije prestala, ne zamjerite svojim roditeljima što se svojim unucima više posvećuju nego što su se ikada posvećivali vama. Vi ćete biti isti takvi. I sjetite se da kada vaša majka ili otac poljubi vaše dijete, svoje unuče, time, istovremeno, ljubi i vas.
Izvor: Sensa
