PIŠE: Mama iz magareće klupe
Kad sam bila trudna prvi put, bila sam pravi štreber-trudnica. Išla sam u školicu, uredno hvatala bilješke, čitala knjige o trudnoći i bebama, išla na radionice. Uz osvrt iz sadašnjosti vidim da je većina toga bila usmjerena na porođaj i oporavak od njega, dijelom i na njegu bebe. A onaj važan aspekat – dojenje, nekako je gurnuto u ćošak. Kupivši kutiju formule kako nam je savjetovano i gomilu flašica “za ne daj Bože, jer šta ćeš da radiš ako beba bude gladna u sred noći”, čekala sam da otpočne ta avantura. I jedina pomisao mi je bila “Samo da izguramo 6 mjeseci!”. Jer šta drugo da misliš? Na sve strane samo loša iskustva. Rođena majka te podsjeća nekoliko puta na dan da nije imala dovoljno mlijeka. Pa na kraju krajeva – savjetuju ti unapred kupovinu formule “za-ne-daj-bože”. Zar ima smisla razmišljati da može biti uspješno?
E, onda se rodila Ona. I za divno čudo, funkcionisalo je. Tražila je da siki na tri sata, jedna dojka 10 minuta, druga dojka 10 minuta, znala da podrigne. Ma skroz kako su nas učili! O dobijanju šlaufa po rukama i nogama da ne pričam.
Mi srećni! Onih 6 mjeseci prošlo, pa 9, pa godina.
OK, jedino nas malo ti podoji u javnosti remetili. Taman se spremimo, izađemo, šetamo sat, kad trk nazad jer će uskoro tražiti da jede, a bilo mi je dosta dobronamjernih pitanja “Zašto beba plače?”.
Vremenom sam se oslobodila pa sam dojila i napolju. Iza zadnje strane SPENS-a gdje nema žive duše. Okrenuta leđima. Pokrivena sa 2 tetra pelene. Za svaki slučaj. Možda me neko vidi preko satelita, otkud znam. Nema veze što je početak avgusta, beba se nije puno bunila da joj smeta.
Poslije skoro 15 mjeseci, broj 1 je prestala da siki. A broj 2 je bio na putu.
E, onda se rodio On. Gladan poslije nepunih sat i po. Pospan. Sisa samo jednu dojku po podoju.
Ja neutješna. Patronažna mi kaže da je krupan i da mu moje mlijeko nije dovoljno (to što je rođen sa 10g više od one prve očigledno čini veliku razliku, šta znam).
Okolina (da je ne imenujem) mi kupuje čak i vagu na poklon. Da budem sigurna da napreduje koliko sestra mu.
Priznajem, ovde me je držao samo inat. Poslije onoliko mjeseci uspješnosti sa prvim, odlučila sam da pokažem čija će biti posljednja (moja, naravno!).
Pratila sam njegov tempo i drhtala pred svaki odlazak u savjetovalište. Samo da ima dovoljno.
Da sam znala ono što tada znam, ne bih paničila. Jer ustvari, On je bio školski primjer, a ne ćerka! Majčino mlijeko se svari za sat i po do dva, a ona tri sata je preporučeni razmak za bebe na formuli. Rijetko koja beba može toliko da trpi.
Savjetuje se i jedna dojka jedan podoj. Da bi bila pravilo “ispražnjena”, jer se time daje signal vašem tijelu da stvara više mlijeka.
Ljubi ga majka! Sada, naravno, tada sam očajavala.
Napredovao je kao sestra mu, dok nije stao na noge. Sumnjam da ima neke mrave u guzi koji mu ne daju mira.
Pred prvi rođendan odlučio je da štrajkuje, nisam se snašla i to je bilo to u drugom dijelu.
Usput budi rečeno, za dojenje u javnosti napredujem i ovaj put imam i posebne marame za dojenje. Ha!
A onda beba broj Tri. Da me neko pita na koliko sisa, ne znam ni poslije skoro godinu dana. Koliko put dnevno sisa, opet ne znam. Ovaj put samo Ona diktira sve. I ovaj put je najlakše. A pride uopšte nije najlakša persona za rukovanje, vjerujte mi.
Trebale su mi tri bebe da to shvatim.
Ovaj put najveći strah nije “Da li imam dovoljno mlijeka?” već od onoga “doći će kraj”.
Dojenje u javnosti? Pa dojili smo u parkovima, igralištima, igraonicama, između rafova u supermarketima (usavršeno dojenje stojeći!) i… Hm, izgleda da nigdje više ne idemo. Marama? You must be kidding!
Mene najiskrenije interesuje koliko je majki iz ovolikih napora da postaknete dojenje, promijenilo neko svoje misljenje? Npr,ja poznajem majke koje u trudnoci nisu htjele da doje i odmah trazile injekcije (po meni,uzas), koje su se mnogo edukovale i putem medija i od bliznjih a omanule ili se namucile s prvom bebom (kao ja,koja sam se 4mj izmazala i dojila 2mj s mukom i vriskom bebe) i majke koje su se u startu super snasle a vecinom malo ili nimalo informisale (kao ja s drugim djetetom). Tako da, iakreno, ovo nametanje te teme me pomalo nervira. Trudim se da ignorisem ali na svakom su cosku…
Pilence malo
Ja sam čitala puno o tome sa prvim djetetom i super prošla 15 mj.dojio a da sam slušala okolinu davno bih prestala …samo sebe i bebu slušati ,nista drugo.
Super tekst. Moje je iskustvo slicno i na zalost – uspjesno mi se pokazalo dojenje samo ako je ‘u inat’ tj. suprotno onom sto govore dr i sugerise okolina (npr. besmisleni razmaci na 3h, dohrana da se kupi i da za svaki slucaj). Sa prvim sam uporedo morala da kombinujem, a sa drugim od starta sam rijesila da necu bocicu da kupujem i uz mentalne uspone i padove i sumnje u sebe izgurala. (dnevno dobijao nekad i 10gr za 3 dana a kad smo se uhodali posle 10-15 dana i preko kg mjesecno). Da sam znala ovo prvi put bilo bi vjerovatno lakse (kad sam dojila i izmlazala i muckala adaptirano 10 mjeseci)
Ima li neko iskustva sa dojenjem blizanaca?
imam ja Petra M Bozovic
da nije bilo ovakvih tekstova svoje drugo dijete ne bih dojila nego bi pod uticajem “pametnijih” odmah “batalila”, uz obrazlozenje da nemam dovoljno mlijeka i td i td. (kao sto sam gresku nacinila s prvim djetetom,a i danas me grize savjest). Ovi tekstovi i te kako pomazu mladim mamama da se snadju, da znaju sta treba rsditi, i da.iako je tesko na kraju jei te kako isplativo jer od dojenja nije nista zdravije za bebu.
da nije bilo ovakvih tekstova svoje drugo dijete ne bih dojila nego bi pod uticajem “pametnijih” odmah “batalila”, uz obrazlozenje da nemam dovoljno mlijeka i td i td. (kao sto sam gresku nacinila s prvim djetetom,a i danas me grize savjest). Ovi tekstovi i te kako pomazu mladim mamama da se snadju, da znaju sta treba rsditi, i da.iako je tesko na kraju jei te kako isplativo jer od dojenja nije nista zdravije za bebu.
Dijete treba da doji kad god pozeli, jer mu je to i hrana i voda. Najteze mi je bilo nocno budjenje i sam pocetak zbog prevelike proizvodnje mlijeka. Drago mi je sto sam uspjela da prodjem bez mastitisa i sto je beba zdrava i otporna. Pumpica je pomagala da se oslobodim viska. Da je tesko bilo, bilo je, posebno zbog razlicitih savjeta i stavova po internetu. ,,Skok u razvoju” je pojam na koji sam odmah naletjela kada je beba imala 3 nedjelje i vise nikom nisam dozvolila da me uci i da se mijesa. Ako imate zelju za dojenjem, upornost je kljuc uspjeha, a zdravlje i imunitet djeteta je nagrada za sav napor. Jedan podoj na 1 strani, a drugi na drugoj, jer ako se mijenjaju strane posle beba ne moze da izvuce najkaloricnije mlijeko bogato masnocama, vec samo ono rjedje i cesto je gladna. Razumijem i jedne i druge majke, jer sam i ja u trenucima nemoci i neznanja htjela da odustanem. Pozdrav za sve majke i bebe 🙂
Ja sam se NAJEZILA!!!! Bukvlano! Kako divan tekst !!!
Ja najvise volim kad cujem – znas mozda ti mlijeko nije kvalitetno……..
Ja sam rodila prvo dijete sa 18 god.Mozete misliti da veze nisam imala ni o cemu ,pa ni o dojenju.Sestrica u bolnici mi je vrlo neljubazno prvi put pokazala kako trebam kao da dojim .Mislim da ni ona nije imala pojma o tome ,al ajd to je manje bitno .Kad sam vidjela da u bolnici moras sam ,sjecam se da sam uzela stvar u svoje ruke ,nekako se namjestila i sve je krenulo … 👍Ostale su mi u glavi rijeci jedne babice koja je rekla zeni do mene”Svaka zena ima da doji,samo se treba malo pomuciti i sto vise beba sisa,vise mlijeka nadolazi .” Dojila sam ga godinu dana .
Shvatam da boli,da je naporno,da na pocetku nije prijatan osjecaj,ali mislim da se vrijedi malo pomuciti i istrajati u tome,jer mamino mlijeko je ipak nezamenljivo.
Mene zanima kako znate kad to dijete zahtijeva da doji? Meni nema logike da svaki put kad se zaplace to znaci da hoce da jede, pa valjda beba ima i neke druge potrebe. Ja sam svome davala na 2.30 do 3 sata i napredovao je po kilo i po mjesecno a opet smo imali red . Da sam morala da dojim kad god zaplace, odmah bih prestala
Bravo!Ja imam sina od 5 meseci i vec 3 meseca nemam pojma na koliko doji…I nameravamo da dojimo koliko bude
hteo…❤️
Lalic Merima
Nisam ni jedan ni drugi put po povtatku iz porodilist kupila dohranu i ako oni to prvo savjetuju. Prvo dojenje, tj sa prvim djetetom je bio horor ne u smislu da mi je bilo tesko ili nemoguce dojit nego je bilo cesto. Iscrpljivalo do besvjesti. Stvaralo nenormalnu nervozu, a ja od straha i lrice nemoj dohranu ni slucajno ima da se navikne nikada nisam ni kupila pa smo srecom nakon par mjeseci uspostavili ritam. I dan dans vucem “traumu” od prigusene lampe iz coska sobe 😛 😛 😛 naravno da mi je drago sto sam istrajala do samog kraja.
Sa drugim je vec mnogo bolja varijanta 😉 stalozenija, laktacija dobra. Pojedoh urmasice pa se sad o jadu zabavih sa… 😉
Predivan tekst! To je to ♡