Tortikolis ili krivi vrat je jedan od tri najčešća problema, odmah nakon iščašenja kukova i deformiteta stopala sa kojima se jedan broj beba rađa. Radi se o skraćenom mišiću na jednoj strani vrata što dovodi do naginjanja glave na istu stranu i okretanja lica na suprotnu. Više će biti izražen jedan od ova dva očigledna znaka u zavisnosti koji dio mišića je više u kontrakturi.

Kako nastaje?

Razlog ovoj pojavi je položaj bebe u stomaku u posljednjim mjesecima trudnoće. Ako se radi o urođenom tortikolisu pedijatar u porodilštu će ovo upisati u otpusnu listu sa preporukom roditeljima sa se odmah po izlasku iz bolnice obrate fizijatru.

Druga mogućnost nastanka tortikolisa je porođajna trauma. Do istezanja mišića vrata može da dođe ako bebina glava prebrzo izađe, ili presporo pa je neophodno njeno izvlačenje i vrlo često kada se prvo rađa karlica pa tek onda glava. Tada dolazi do pucanja mišićnih vlakana zbog prevelikog istezanja mišića vrata što se ne vidi odmah. Posljedica je hematom (oteklina) unutar mišića koji se stvori uglavnom u trećoj nedelji bebinog života i može da se vidi i opipa na vratu.

Kako se liječi?

Fizikalnom terapijom, što znači vježbama, pozicioniranjem glave, parafinom i elektroforezom kalijum-jodida. Parafinom se zagrijava mišić i tako priprema za pasivno istezanje. Primjenjuje se kod većih skraćenja kada ne možemo da dobijemo pun obim pokreta. Elektroforeza kalijum-jodida se primjenjuje kada postoji oteklina na vratu i to je unošenje lijeka putem struje.

Nakon ovih procedura obavezno idu vježbe i to pasivne kada terapeut ili roditelj isteže skraćeni mišić tako što naginje glavu na suprotnu stranu. Ova vježba može da se izvodi u dva položaja, kada je beba na leđima ili na boku, što zavisi prije svega od uzrasta. U prvim mjesecima jednostavnije je da leži na leđima, ali kasnije kada počne samostalno da se okreće da bi ste mogli istovremeno da fiksirate rame i nagnete glavu do drugog ramena, možete to iz položaja na boku.

Druga pasivna vježba je okretanje lica na istu stranu na kojoj je skraćeni mišić i to možete uspješno da sprovedete u položaju na stomaku, tako što jednom rukom fiksirate rame, a drugom spustite glavu tako da brada ide ka ramenu. Ovo je položaj u kome beba može i da spava što znači da se sve vrijeme skraćeni mišić isteže.

Pored pasivnog istezanja neophodno je beba aktivno jača drugu stranu vrata uz našu pomoć. Pomjeranjem trupa dovodimo je u položaj na boku kada ona treba da podigne glavu kao da hoće da se okrene na stomak.

Ležeći položaj na stomaku sa osloncem na rukama omogućava podizanje glave i gornjeg dijela tijela što jača mišiće vrata i leđa. Dok beba leži na stomaku, pokazujte joj omiljenu igračku i navodite je da okreće glavu na stranu na kojoj je skraćeni mišić.

Šta je to pozicioniranje glave?

Da bi korekcija bila uspješna pored pasivnog istezanja i aktivnog jačanja moramo da postignemo i dobar položaj glave. Zato u ležećem položaju na leđima dok beba spava, ali i kada je budna dok je u krevecu ili kolicima postavljamo presavijene peškire sa obje strane glave. Kada spava na strani gde je tortikolis presavijenu pelenu ili manji peškir stavimo ispod glave tako da vrat bude slobodan. Kada je na drugom boku peškir stavimo ispod karlice. U položaju na stomaku kao i u vježbi stavimo je da leži na obrazu zdrave strane.

Kada joj se obraćamo, pričamo, hranimo, traba da budemo pravo ispred njenog lica da bi gledala u nas.

Da li je sve ovo dovoljno da se tortikolis koriguje?

To će zavisiti od toga koliko je mišić skraćen, kada ste počeli sa korekcijom i dali ste je sproveli do kraja. Kada beba ne može da održi glavu pravilno u uspravnom položaju daje se Thomasov okovratnik koji sprječava bočno naginjanje.

U najtežim slučajevima kada fizikalna terapija ne da očekivane rezultate pribjegava se operaciji. Tortikolis svakako treba izliječiti do kraja jer on za posljedicu ima deformitet kičmenog stuba (skolioza), problem sa vidom (potrebne su određene korekcije) i nepravilan razvoj vilice (djeca moraju da nose korektivne proteze).

Kako znamo da je tortikolis izliječen?

Ako se uspostavi puna pokretljivost glave, što znači da dijete može da nagne glavu i da okrene lice bradom prema ramenu isto na obje strane i ako je glava pravo u produžetku kičmenog stuba kada dijete prohoda, može se smatrati da je korekcija uspješna i da neće biti pomenutih posljedica.

Izvor: Centar za korektivnu gimnastiku